Mujo gleda u mahali Zlatu
Mujo gleda u mahali Zlatu,
lijepu kćerku bega Ljubovića,
Mujo gleda, al' mu majka ne da;
hoće majka Travanjku djevojku,
jedinicu Osman Alajbega; 5
Mujo neće Travanjke djevojke.
Majka prosi Travanjku djevojku,
majka prosi i ne pita Muje,
prsten dade, a ne kaže Muji;
majka posla kitu i svatove, 10
za to Mujo ništa i ne znade,
već on ode Zlati pod pendžere,
ašikuje tri bijela dana.
Dođe kita, dođoše svatovi,
dovedoše Travanjku djevojku, 15
lijepu kćercu Osman Alajbega;
nejma Muje da skine djevojku,
da je skine s konja u avliji.
Tad zavika Mujagina majka:
"Ah, bora vam, Mujini jarani, 20
vi hajdete Zlati pod pendžere,
ondje ćete moga Muju naći,
ter vi rec'te Čelebiji Muji:
'Hajde Mujo tebe zove majka,
dovela ti Travanjku djevojku, 25
da je skineš s konja u avliji,
da je skineš sa dorata svoga!"'
Odm' odoše Mujini jarani,
pravo idu Zlati pod pendžere,
pak govore Čelebiji Muji: 30
"Hajde Mujo, tebe zove majka,
dovela ti Travanjku djevojku,
da je skineš s konja u avliji,
da je skineš sa dorata svoga."
Mujo neće, a šalje ga Zlata: 35
"Hajde, Mujo, ja ti živa bila,
neće reći tvoja mila majka,
neće reći: 'Nehće doći Mujo',
već će reći: 'Ne dade mu Zlata."'
Pođe Mujo svome bijelu dvoru 40
pođe Mujo pa joj se povrati.
Izvadi joj prsten i jabuku:
"Naj ti ovo, draža od očiju,
ovo sam ti bio ostavio,
čime ću te isprositi, dušo, 45
al' mi ne bi od Boga suđeno!"
Pođe Mujo, povrati ga Zlata,
dade njemu vezena jagluka,
na jagluku ptica paunica,
u kljunu joj zrno jadikovo, 50
ko što Mujo jaduje za Zlatom:
"Naj ti ovo, Mujo dušo moja!
Ovo sam ti bila ostavila,
što bi tebi uz prsten don'jela,
ne bi meni od Boga suđeno, 55
već suđeno Travanjki djevojki!"
Pođe Mujo, pa se opet vrati,
izvadi joj zlatne belenzuke:
"Naj ti ovo, Zlato, dušo moja,
ovo sam ti bio ostavio, 60
što ću tebi prvo jutro dati,
ne bi meni od Boga suđeno."
Pođe Mujo, povrati ga Zlata,
dade njemu boščaluk haljina:
"Ovo sam ti bila ostavila, 65
što bi tebi prvo jutro dala,
ne bi meni od Boga suđeno,
već suđeno Travanjki djevojki."
Ode Mujo svome bijelu dvoru,
al' skinuta sa konja djevojka. 70
Kad je večer po jaciji bilo,
neće Mujo u đerdek djevojci,
neće Mujo, a šalje ga majka,
izvadi mu dojke iz njedara,
pa je njemu vako govorila: 75
"Prokleto ti moje mlijeko bilo,
Ak' ne odeš u đerdek djevojci!"
Zato Muji ino ne bijaše,
prepade se materine kletve,
već on ode u đerdek djevojci. 80
Sjede Mujo na mehke dušeke,
a djevojka na svoje sanduke.
Govorio Čelebija Mujo:
"Ah, bora ti, Travanjko djevojko!
Podignider puli duvak s lica, 85
da ja vidim kakvo ti je lice!"
Ona diže puli duvak s lica,
sinu lice kao žarko sunce,
a gr'oce kano mjesečina.
Govori joj Čelebija Mujo: 90
"Ah, bora mi, Travanjko djevojko!
I ljepša si i viša od Zlate,
ali nijesi na mom srcu Zlata,
ko što mi je moja draga Zlata!"
Njemu veli Travanka djevojka: 95
"Ah, bora mi, beže Mustajbeže!
Jesi ljepši i mnogo od Ahme,
ama nisi na mom srcu Ahmo,
ko što mi je moj Ahmed-beg dragi,
dao mi je zlatan prsten s ruke, 100
da ga čekam godinicu dana,
čekala bi i devet godina,
da me nije tebi dala majka."
Njojzi veli Čelebija Mujo:
"Ah, bora mi, Travanjko djevojko! 105
Ti ćeš opet Ahmed-bega naći,
a ja nikad za života Zlate!"
Pa uzimlje sedefli tamburu,
sitno kuca, a jasno popjeva:
"Sada misli draža od očiju, 110
sada misli moja lijepa Zlata,
da ja skidam duvak sa djevojke;
ah ne skidam, ti mi živa bila!
Sada misli dražja od očiju,
da ja ljubim Travanjku djevojku; 115
ah ne ljubim, ti mi živa bila!"
On ostavi sedefli tamburu,
pa govori Travanjki djevojci:
"Nemoj rano otvarati vrata,
dok ne svane i ograne sunce, 120
nek' se moja izveseli majka,
nek' se moja braća napjevaju,
mile seke kola naigraju!
Selam ćeš mi mojoj miloj majci
nek' dovede neženjene momke, 125
da me nose s hodžam i hadžijam,
nek' me kupa đulsijom vodicom
Ćabe jagom nek namažu brke,
nek' mi puste tri ture perčina,
što mi ga je odgojila Zlata, 130
niz nosila, žalosna joj majka!
Pokrijte me vezenim jaglukom,
što mi ga je dala moja Zlata,
vezla ga je tri godine dana
da ja nosim, a ona se smije. 135
Nek' me nose ispred Zlate dvora,
nek' me vidi dražja od očiju,
nek' me vidi pa nek' se ne nada,
da će njojzi ikad Mujo doći.
Moja Zlato, rano neprebona, 140
umrijet ću, preboljet te neću!"
Sam je sebe nožem udario,
posred srca gdje mu duša kuca,
umri Mujo, žalosna mu majka.
Kad ujutro bio dan svanuo, 145
halkom kuca Mujagina majka,
halkom kuca, Mujagu doziva:
"Otvor' vrata, Čelebija Mujo:
što je drago more omrznuti
što je mrsko more odražati 150
omrznula ljepotica Zlata,
odražala Travanjka djevojka!"
Otvori joj Travanjka djevojka.
Kad uniđe u odaju majka,
do koljena u krv ugazila. 155
Njojzi veli Travanjka djevojka:
"Bog t' ubio, Mujagina majko!
što ga n'jesi Zlatom sastavila?
Zemlja će ti kosti izmetati,
a bijeli svijet proklinjati! 160
Selam ti je Mujo učinio."
Sve joj kaza što je naredio.
Kad je stara razumjela riječi,
ona zove hodže i hadžije,
ona kupi neženjene momke, 165
opremaju Čelebiju Muju,
kupaju ga đulsijom vodicom,
Ćabe jagom namazaše brke,
pustiše mu tri ture perčina,
niz nosila, žalosna mu majka. 170
Pokriše ga vezenim jaglukom,
što mu ga je darovala Zlata,
ponesoše hodže i hadžije,
ponesoše Čelebiju Muju.
Naprijed idu neženjene momci, 175
a za njima svi ostali Turci,
nose Muju ispred Zlate dvora.
Ugleda ga Zlatina nevjesta,
te dozivlje svoju zaovicu:
"K meni, k meni, ljepotice Zlato, 180
sinoć Mujo u đerdeke neće,
evo jutros ode u punice,
u punice, u zemljicu crnu."
Kad dotrča plemenita Zlata,
i ugleda svoga Mustajbega, 185
gdje ga nose hodže i hadžije,
pustili mu perčin niz nosila,
što mu ga je ona odgojila,
ona vrisnu kano ljuta guja,
pa se složi po novom čardaku. 190
Misli majka da je u nesvijesti
al' se Zlata s dušom rastanula.
Odmah viknu ostarjela majka.
"Stan'te, stan'te, hodže i hadžije,
dok dovedem bule i kadune, 195
da opremim i ovog mejita!"
Tu stadoše hodže i hadžije,
dovedoše bule i kadune,
opremiše ljepoticu Zlatu.
Naprijed nose granu jorgovana, 200
a za granom Čelebiju Muju,
a za Mujom plememtu Zlatu.
Poredo im rake iskopaše,
kroz rake im ruke proturiše,
a u ruke metnuše jabuke, 205
kad se prenu, nek se poigraju.
Kad u jutro bio dan osvano,
uranile dvije kukavice,
dvije majke, dvije nesretnice,
one idu djeci na mezare. 210
Al' da vidiš čudo neviđeno!
Gdje je nikla rumena ružica
iz mezara ljepotice Zlate,
a u Muje vinova lozica,
među njima crna trnovina, 215
da se ne da njima sastanuti,
al' to nije moglo zapriječiti:
obvila se loza oko ruže,
baš ko bršljan oko tanke grane.
Kad to vide Mujagina majka, 220
sjede čupat' i lozu i ružu.
Dok iz zemlje nešto progovara:
"Crkni, pukni, Mujagina majko,
sinoć smo se amo sastanuli,
u džennetu, na prvom konaku!" 225
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
