* * *


5

Mudra osveta

Podranio bećar Useine,
Podranio u lovu planinu,
Nit' s' umio, ni Bogu molio.
Nije Uso lova ulovio,
Već ugleda Saradžića zlato;
Od jada ga zaboljela glava,
A od muke ufati groznica;
Pa on ode dvoru bijelome,
Daleko ga seka ugledala,
Subliže ga malo susretala:
„Useine brate od matere!
„Jesi li mi lova ulovio?“
„Prođi mi se, mila seko moja!
„Ja ugledah Saradžića zlato,
„Od jada me zaboljela glava,
„Ufati me ognjena groznica.“
„Muč', ne luduj brate Useine!
„Eto tebe Bog i sreća dala,
„Ti ne imaš brade ni brkova;
„Sve će Ajke u albašču doći,
„I mene su selam učinile,
„Da ja dođem u zelenu bašču,
„Ja ću tebe spremit' mjesto mene,
„Daću tebe moje odijelo,
„Pa kad dođeš među đevojkama,
„Čini Uso, što je tebe drago.“
Jedva čeka da mu noćca dođe,
Jedva čeka, i dočekao je.
Jošt ne bješe noći polovinu,
Uso budi Ajkunu đevojku:
„Ustaj Ajko, moja mila seko,
„Da m' opremiš u zelenu bašču.“
Tad' se prenu Ajkuna đevojka,
Užeže mu četiri svijeće,
Pa ušeta u šikli odaju,
Pa otvori pošete sepete,
Pa izvadi svoje odijelo.
Od perčina potstriza solufe,
Nanj udara bakam i bjelilo,
Navlači mu surmu na obrve,
Kara boju na ruse solufe,
Oblači mu svoje odijelo:
Ponajprije tananu košulju,
Vrh košulje tri kavada žuta,
Jedna glava, tri su istifana,
Jedne uši, a troje menđuše,
Jedno grlo, a tri su đerdana,
A na noge puli taftijane.
Da kakav je bećar Useine!
Rekao bi, i zakleo bi se,
Da je Ajka lijepa đevojka.
Uto svanu i ogranu sunce,
Lijepo ga sjetovala Ajka:
„O moj brate bećar Useine!
„Kada dođeš u zelenu bašču,
„I kad budeš kolu u đevojke,
„Staro ljubi u bijele ruke,
„Udovice u bijelo lice,
„A ćevojke pod grlo bijelo.
„Ponajpotle ostavi Zlatiju,
„Isturi je pod žutu naranču,
„Od nje čini, što je tebe drago.“
Ada vidiš bećar Useina!
On otide u zelenu bašču,
Trepti, leti bećar Useine,
Kao da je Ajkuna đevojka.
Kada dođe kolu međ' đevojke,
Sve je Uso redom izljubio,
Kako ga je sestra sjetovala,
A najpotle Zlatiju đevojku,
Pod grlom je zakinuo zubom,
Isturi je pod žutom narančom,
Što je htio, to je učinio,
Pa otide dvoru bijelome,
A svak znadi, koji ne pogodi,
Da đevojka obljubi đevojku.

[Upor. I4 br. 736]

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 12-14.

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 367-369.