Mrak
Mrak...
Bogovi, gdje ste?... Zar nijedne zublje?...
Posvijetlite nam na putima ovim!
Sputani smo, evo, verigama novim
I naše su rane sve dublje i dublje...
Nama blaga dažda ne pada sa svoda,
Sva su naša polja poplavljena muljem...
Kamo jake ruke, sa čeličnim žuljem,
Da posiju sjeme budućega ploda?
Mrak...
Bogovi, gdje ste?... Postavite bodlje
Na svijetla čela, pa krenite s krstom,
I put časti muške potražite prstom
Naraštaju ovom što još diše odlje!
Vaskrsnite! - Naše noći sve su dublje...
Oplodite zemlju plodovima novim!
Mi padamo, evo, pod teretom ovim, -
Dignite nas, dajte svjetlost vaše zublje!
Mrak...