Moja ženidba
Pisac: Jovan Sterija Popović




        Moja ženidba

Što s' ne ženim svi me psuju,
  Al' kako ću nevoljan?
Da devojku sebi uzmem,
  Gdi ću naći po volji?
Udovica 'oće vladu,
  S njom se složit' ne mogu,
A da staru uzmem? krasno!
  Prazne kosti da glođem.
Da rodkinja žena bude,
  Ko bi glotu 'ranio?
S nerodkinjom ne bi pleme
  Moje rasprostranio.
'Iljadarka zanoveta,
  'Oće češalj po modi,
A sirota mož' i sa šnjom
  Zajedno skapat' od gladi.
Nevernicu moram tući
  Bez nikakve milosti;
A da m' opet strasno ljubi,
  To je more nesito!
Lepuška i druge mami;
  Ružnu moram mrziti;
Trošljiva mi sve razmeće;
  Tvrda, ne da ni jesti.
Što ću dakle ular mećat'
  Bez nevolje na glavu,
Volim 'vako miran ostat',
  Nek se ženi ko 'oće!



Napomene uredi

  • Ova pesma je objavljena: Uranija 1838 str. 242 - Serb. Narod. Novine 1838

Izvori uredi

  • Jovan Sterija Popović: Celokupna dela, knjiga 4, strana 16-17, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.