Mostarski dizdar

* * *

Mostarski dizdar

Sobet čini Mostarski dizdare,
Vas je Mostar na sobet sazvao.
A najpotle Zumbul udovicu.
Igraše se igre svakojake,
A najpotle Vuka i Ovaca ^[1]. 5
Aber dođe Dizdar aginici:
„Oženit' se aga dizdar aga,
„On uzimlje Zumbul udovicu.“
Figanj čini dizdar aginica,
Tješile je svoje drugarice: 10
„Muč', ne viči, dizdar aginice!
„Teb' će ago dibu sakrojiti.“
„Ta mu diba ognjem sagorjela!“
Opet vele njojzi drugarice:
„Teb' će ago dukat nanizati.“ 15
„Ta mu dukat voda odnijela!“
Opet njojzi vele drugarice:
„Muč', ne viči, dizdar aginice!
„Teb' će ago biser nanizati.“
„Ta mu biser ognjem izgorio.“ 20
Aber dođe dizdar aginici:
„Nije ti se ago oženio:
„Blago mene od sad do vijeka!
„Moj je Ago bio, i biti će.“

---

Reference

1. Igra u Hercegovini, koja ovako biva: sve ženskinje, koje se na sijelu nađu, ovce su, a muškinje su vuci, pa stanu jedne prema drugijeh. Jedan od muškinja uskoči među ženskinje, i ugrabi jednu, koja mu se najbolje dopadne, pa tako svi po redu, dok ženskinja traje, pa onda započnu pjevati svaka sa svojim različite pjesne

Izvor

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 195-196.

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 518-519.