Morić Fata po avliji šeće
Morić Fata po avliji šeće,
sluga Huso konja timaraše:
— Morić Fato, bi li se udala?
— Bih ti, Huso, i muštuluk dala!
— Morić Fato, bi li pošla za me? 5
— Id’ otale, slugo Huseine.
Ti si sluga u mojega babe!
Tebe, Huso, vlahinja rodila
u planini ovce čuvajući,
u ovčije zamatala runo, 10
ovčijim te zadojila mlijekom.
Babo ti je kozar za kozama,
braća su ti momci po konaku,
seke su ti po dvoru sluškinje.
Mene, Huso, hanuma rodila 15
na šiljtetu među jastucima,
robinje me na ruku šikale,
zadojile medom i šećerom.
Za to Huso haje i ne haje,
pa on dvori deset godinica 20
dok izdvori deset agaluka,
sve ih deset za pašaluk dade.
Zapaši se paša Huseine,
svi mu bezi na mubarek došli,
ponajpošlje Kopčić Ahmed-beže. 25
Selam dade, podviš’ ruke stade,
stade dvorit’ pašu Huseina.
Njemu veli paša Huseine:
— Otur sjedi, Kopčić Ahmed-beže.
Pitaju se za mir i za zdravlje: 30
— O boga ti, Kopčić Ahmed-beže,
bi li dao Morić Fatu za me?
— Bogme hoću, pašo Huseine.
Prsten dade, svadbu ugovori,
i ta svadba za ne mnogo dana, 35
dokle paša sakupi svatove
i poreže dare na djevojku.
Čauš viknu, debul-hana ciknu,
dovedoše lijepu djevojku.
Sve večera malo i veliko, 40
dvoje mlado u đerđek svedoše.
Njojzi veli paša Huseine:
— O, djevojko, soja gospodskoga,
zazor mi je u te i gledati,
a kamoli s tobom govoriti. 45
Tebe mi je hanuma rodila
na šiljtetu među jastucima,
pašu Husu Vlahinja rodila
u planini ovce čuvajući.
Pa poteže pletenu kamdžiju. 50
Kud je bije, crna krvca lije,
kud je puca, sve joj koža puca,
sve je bije do rane zorice.
Kad svanulo i sunce granulo,
tada Huso otvori sepete, 55
izbroji joj potpuno vjenčanje,
pred sobna je vrata izbacio:
— Hajd, gospoja, svom bijelom dvoru!
