More mu škrinje

More mu škrinje Pisac: Gavro Babić

More mu škrinje

Dok morem plovi usamljena lađa
i mladi mornar na njoj dok bdije,
gleda kako vali ga njišu,
i morska pjena na njeg' se smije.

Evo mu vali u susret idu,
njegovi bijeli jastuci,
pjena mu laka bijela plahta,
negdje u morskoj matici.

Oko mu gleda pučinu plavu,
srce mu trepti, jer bura prijeti,
jedina želja kroz misli kruži,
voljenu majku još jednom vidjeti.

I pazi evo lađe mu tone,
morski je vali kidaju,
a negdje na dnu te morske tame,
školjke mu škrinju skidaju.