Momče i djevojče
Ja posadih mojram bosioka
U đul-bašči, pokraj vode hladne;
Svako sam ga jutro ob’lazio
I studenom vodom zaljevao.
A jedno ga jutro ne obiđoh, 5
Kad ja odoh bosiok obići,
Al’ djevojka kraj vode zaspala;
Dušom diše, bosiokom njiše,
Ne mogoh je od žalosti budit,
Već je stadoh od milošte ljubit; 10
Zanesoh se, zagriizoh je zubom,
Sitnim zubom pod grlo bijelo.
Prekidoh joj tri sitna đerdana
I četvrtu ogru od dukata;
Sasu joj se biser po travici, 15
Sali joj se krvca u njedarca,
A djevojka za šalu ne znade,
Uze za skut, odvede me na sud:
»Sudi pravo na sudu kadija,
Sudi pravo, tako bio zdravo! 20
Nemoj krivo, sve ti bilo živo!
Ja sam mlada rano uranila,
Pa sam došla na vodu studenu,
Na vodi me sanak prevario;
Ovo momče sreća nanijela, 25
B’jelo mi je lice obljubio
I b’jelo mi grlo nagrdio«.
Pogleda je na sudu kadija,
Pa govori lijepoj djevojci:
»Oj, boga mi, lijepa djevojko, 30
Kakvo ti je lice i groce,
Da j’ i mene sreća nanijela
I ja bih ti lice obljubio
I bijelo grlo nagrdio.
Vodi, momče, lijepu djevojku, 35
Pa je ljubi do vijeka svoga!«
