Mijat Tomić spasava Baja Pivljanina

* * *


Mijat Tomić spasava Baja Pivljanina

Živa muka pala na junaka,
na junaka Pivljanina Baja,
u Veležu u Ercegovini:
od trideset i četiri druga
nema ništa zdravo do četiri, 5
no mu svaki dopanuo rana;
neki dvije, a neki četiri,
a na Baju dvades i četiri.
Još evo ti i višijeh jada,
u pećinu zatvorili Baja, 10
a nestao tain i džebana,
a oko njih tri stotin' Turaka
na atima i bedevijama;
a pred njima dva bega junaka
beg Ljubović i Redžepoviću. 15
Još se Bajo rani ne podava
no ovako s društvom razgovara:
“Je li majka rodila junaka,
a sestrica brata podignula
na čistome đevojačkom krilu, 20
da proleti između Turaka,
da otide uz Ercegovinu,
da potraži pobratima moga
pobratima Mijata serdara
i njegovo trideset 'ajduka; 25
jer bi Mijat odma' doletio
i odavde sve nas izbavio?”
Na to skoči momče Marijane
i ovako Baju progovori:
“Evo majka rodila junaka, 30
sestra tvoja a sestrića tvoga,
a sestra me divno njegovala
i tebe me u 'ajduke dala.
Ja ću proći između Turaka
i naći ću Tomića Mijata”. 35
Kad to reče, na noge skočio
i dovati sjajna džeferdara.
A kad viđe Pivljanine Bajo,
pa ovako razgovara š njime:
“Moj sestriću, momak Marijane, 40
evo tebi moga džeferdara,
moj džeferdar bolji je od tvoga!
Š njim đe smotriš neće prevariti!”
Pa mu dade svoga džeferdara.
Kad Marijan primi džeferdara, 45
pa poskoči na noge lagane,
ka' 'no ljeljen od godine dana,
ćeraju ga pješci i konjici,
nijedan ga stići ne mogaše,
no uteče svijem na brzine. 50
Pa ga eto uz Ercegovinu
kod jataka Pivljanina Baja,
kod sokola Radovića Sava.
Kad doleće pred bijelu kulu,
pa privati alku na vratima, 55
on zakuca često a ijetko.
Tu se Mijat namjerio bješe
su njegovo trideset 'ajduka;
pa kad čuo tinik na vratima,
on privati bistra džeferdara, 60
pa poleće niz bijelu kulu
i ovako junak progovori:
“Ko li drma alkom na vratima,
bez glave će noćas ostanuti!”
A pozna ga mali Marijane, 65
pa ovako š njime razgovara:
“'Arambašo, Tomiću Mijate,
ovo nije tebi dušmanine,
no je ovo mali Marijane”.
Pozna Mijat malog Marijana, 70
pa poleće i otvori vrata.
Uzeše se za bijele ruke,
išetaše na bojeve gornje.
Navališe vino i rakiju,
no Marijan nema kada piti, 75
no s Mijatom 'vako razgovara:
“Rujno vino nemam kada piti,
no ja 'oćah s tobom govoriti”.
Pa mu kaže što su dočekali,
kako su ih Turci okolili, 80
kako su ih Turci obranili,
kako im je nestalo džebane;
a oko njih tri stotin' Turaka
na atima i bedevijama;
pa je njega Bajo opravio 85
ne bi li ga on kurtalisao.
Kad to začu Mijate serdare,
on poskoči na noge lagane,
a poviknu trideset 'ajduka:
“Za mnom, braćo, ako Boga znate!” 90
Polećeše kao sokolovi.
Od noći se danak dijeljaše,
beg Ljubović Baja zovijaše:
“Pivljanine, kukala ti majka,
'ajde meni na predaju dođi, 95
životu ti ništa biti neće,
a za druge kako učinimo!”
A Bajo mu na to odgovori:
“Ljuboviću, bula ti kukala,
predati se živ Turcima neću, 100
a nevolje ni dočekat' neću!
Kad mi ođe moj pobratim dođe,
moj pobratim Tomiću Mijate,
pa ćeš znati šta ćeš dočekati”.
A kad Turci razumješe Baja, 105
pa na njega plotun navališe
to Mijate i sluša i gleda,
pa pokliknu grlom bijelijem:
“Ne boj mi se, mio pobratime,
evo tebe Mijata serdara 110
i njegovo tridest sokolova!”
Kad Mijata Turci opaziše,
poskočiše dva bega junaka,
i pojaše vitke bedevije,
pa Mijatu u sretanje kreću. 115
Al' se Mijat od nji' ne prepade,
no privati bistra džeferdara,
pa on gađe bega Ljubovića;
ne pogodi bega Ljubovića,
no za njime beg - Redžepovića; 120
ni živa ga zemlja ne ščekala.
No Ljubović ne šće uzmaknuti
no izvadi oštru gadariju,
na Mijata juriš učinio,
pa mu pušku ne da napuniti. 125
Odista ga posjeći 'oćaše,
no mu ne da mali Marijane,
već Bajova uze džeferdara
pa pogodi bega Ljubovića;
ni živa ga zemlja ne ščekala. 130
Ala banda zaturi se kavga.
Do pećine mnogi dopanuše,
iz pećine Baja izbaviše.
Kad izađe iz pećine Bajo,
pa povadi mača plamenoga 135
i u Turke juriš učinio.
S njim juriša trideset 'ajduka,
junačke im rane ne smetaju.
Staše turske otkidati glave,
tri stotine glava posjekoše, 140
tri stotine konja zadobiše
uzeše im svijetlo oružje.
Četiri im druga pogiboše
i tu braću svoju ukopaše;
pobjegoše uz Ercegovinu. 145
Pa ka' braća šićar dijeliše,
'arambašam' starješinstvo daše:
sve oružje dva bega junaka,
jedno Baju, a drugo Mijatu.
I daše im konje tavlenike 150
i oni se bratski razdvojiše.
Eto, braćo i družino draga,
kako Gospod u nuždi pomaga!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • “Mijat Tomić spasava Baja Pivljanina”, A. Luburić, Rukopisna zbirka narodnih pjesama, pj. br. 180, Arhiv Srbije, Beograd. Zapisana je od Jakova Mujovića.