Mili Bože na svemu ti hvala

* * *


[Mili Bože na svemu ti hvala]

Mili Bože na svemu ti hvala!
Ili grmi, il' se zemlja trese?
Il’ pucaju na gradu topovi?
Il’ udara o bregove more?
Niti grmi, nit se zemlja trese, 5
Nit' pucaju na gradu topovi,
Nit’ udara o bregove more.
Već s’ udaje Beg-Zada đevojka.
Udaje ee ka Stambolu gradu.
Po nju došli kićeni svatovi, 10
Da odvedu Beg-Zadu đevojku.
Majka Zadu sitno pletijaše:
Od četvero i od devetero.
Lijepo je majka svjetovala:
„Šćeri moja Beg-Zada đevojka! 15
Kad ti budeš blizu Stambol grada,
Pušći čovu konju do kopita,
Soluf luke konju u oluke!
Zlatnu uzdu na unkašu baci!
Gledaće te Stambol na okolo, 20
A Stambolke kroz novo stoborje,
Sultanije kroz kitu bisera,
A carica kroz drago kamenje,
Sultan care s tahta carevoga.
Govoriće Stambol na okolo: 25
„Od kako je Stambol postanuo,
Nije ljepše zlato ujahalo,
Što je sada Beg-Zada đevojka.
Blago majci, koja je rodila,
A i kući u koju će doći!“ 30
Šćeri moja Beg-Zada đsvojka,
U momka ti mile majke nema,
Nego jedna prokleta maćeha.
Išetaće prokleta maćeha,
Iznijeće maštrafu šerbeta. 35
Ti prihvati maštrafu šerbeta,
Ali ne pij već podaj đevsru,
A đeveru maćehinu sinu!“
Tako majka šćercu svjetovala,
Svoju šćercu Beg-Zadu đevojku. 40
Lijepo je majka opremila.
Nu da vidiš Beg-Zade đevojke!
Kad je bila blizu Stambol grada,
Pušća konju čovu do kopita,
Soluf luke konju u oluke 45
Zlatnu uzdu na unkašu baci.
Gledao je Stambol na okolo,
A Stambolke kroz novo stoborje,
Sultanije kroz kitu bisera,
A carica kroz drago kamenje, 50
Sultan care s tahta carevoga.
Govorio Stambol na okolo:
„Od kada je Stambol postanuo,
Nije ljepše zlato ujahalo,
Što je sada Beg-Zada đevojka. 55
Blago majci, koja je rodila,
A i kući u koju će doći!“
Išetala prokleta maćeha,
Iznijela maštrafu šerbeta,
Pa je pruža Beg-Zadn đevojci. 60
A prihvati Beg-Zada đevojka,
A prihvatn maštrafu šerbeta,
Al’ ne popi, već dade đeveru,
A đeveru, maćehinu sinu.
Birdem popi, birdem mu se z’jevnu, 65
Sedlo puče, dobar doro crče,[1]
Pade momak u zelenu travu.
Tu je momak svijet mijenio,
I umrije žalosna mu majka! 70


Reference

  1. Ovijem se pokazuje, kako misli narod o ljubavn maćehinoj prema pastorčetu. Toliko je maćeha mrzila svoje pastorče, da je načinila tako jak otrov da je od njega i sedlo pod momkom puklo i dobar doro crko. Čudnoiat otrov. Ali je i to umjela iamislitn mašta našega naroda, da označi onu pretjeranu mržnju.

Izvor

  • Bosanska vila, godina VII, broj 20-21, Sarajevo, 30. jula 1892, str. 324-325.