Mejrima/33
POJAVA V
ALI-PAŠA:
Eto, kćeri, želja da odlaziš
Najzad će se tebi ispuniti;
Ni noć ovđe zateći te neće.
MEJRIMA:
Dakle ćemo krenut’ se još danas?
ALI-PAŠA:
I imaćeš među svatovima
Jednog novog komu se ne nadaš.
MEJRIMA:
Novog, veliš! Ko je taj?
ALI-PAŠA:
Ja licem.
MEJRIMA:
Ti, moj babo? Alah to ne dao!
ALI-PAŠA:
Zašto, d’jete? Bi l’ ti žao bilo?
MEJRIMA:
(Živan čeka u planini svate;
Ja busiju svomu ocu spremih!
Ja ga na smrt vodim!)
ALI-PAŠA:
Šta je tebi?
K’o stijena šta si prebl’jedjela?
MEJRIMA:
Oj molim te, nemoj ići s nama,
Sad putovi zasjeda su puni.
ALI-PAŠA:
Od zasjeda nimalo ne prezaj,
Uz svatove dobru četu vodim.
MEJRIMA:
Četu? Ali ti u njoj ne budi,
Ako nećeš da od straha umrem;
Oh, ne budi u toj četi pustoj.
ALI-PAŠA:
Moram ići u Krajinu poslom,
Tako vezir želi, a vezira
Sada nije srdit’ neposluhom.
MEJRIMA:
Nećeš ići, ja ti ne dam ići,
Ja ti... čuj me,.. Bože, Bože, Bože!
ALI-PAŠA:
Jučer smjela, a plašljiva danas!
Neumjesno i jedno i drugo.
Ti se samo za prtljage brini,
A za našu punu bezopasnost
Men’ ostavi brigu svukoliku. (Otide.)
MEJRIMA:
Strahovito! Kroz kćerino djelo
Poginuće najnježniji otac!
Ta grjehota, avaj, nadvisuje
Sve ostale što sam počinila.
Crna kćeri, o Mejrimo kleta,
Kako da te već i nosi zemlja?
Prolomi se, bar se ti prolomi,
I ubicu očinu prožderi! (Otide.)
Reference uredi