Melodija k proleću
| Melodija k proleću Pisac: Zaharije Orfelin |
Dično vreme nam prihodit,
zima progonjava se,
čto proleće već dohodit,
ljeto približava se.
Nebo čisto nam javlja se.
i svjetljeje izdaje se.
O zlatoje proleće!
Živopisci predstavljaju
u sadiku djevicu,
nakićenu nam izdaju
i prejasnu u licu,
vjenac cvjeća na jej glavi,
drži cvjeće k svojoj slavi.
O zlatoje proleće!
Sunce jasno ot nizine
milostivo grejući
tečet sada do visine
hladnost progonjajući,
radost ljetnu pokazujet,
svjetlost lučšu svim darujet.
O zlatoje proleće!
Mesec ravno ljepše sjaje,
blagosloven bivaja;
plodam zemnim rasti daje,
zimu već otpuskaja,
u poretku svomu biva
i tečenje napravljiva.
O zlatoje proleće!
Zvjezde svjetlost toplu dajut
sve uveseljavajući,
vjetri južni prohlaždajut
ljeto pokazujući,
i Denica ran' ishodit,
sunce toplo nam dovodit.
O zlatoje proleće!
Po svem svjetu svjetlost krasna
svjetlo sve javljajet eja;
sunca, lune i zvjezd jasna
toplota nam dajet sja:
zemlju, ljude obimajet
i sve stvari zagrjevajet.
O Zlatoje proleće!
Jutrom rano vozduh krasni,
noseći se istiha,
prohlaždava sav svjet jasni
preradosno izliha.
Životnaja v njem igrajut,
tim veselost nami dajut.
O zlatoje proleće!
I u zemlji tvari male,
oseteći proleće,
sve u radost oni stale,
skoro idut u cveće.
Jednim slovom: sve životno
skazuje se bit radosno.
O Zlatoje proleće!
Djejatelji ran' ustajut,
imajući ohotu
zemlju plodnu da djelajut
ne smatrajući potu.
Ptici iz gnjezd izljetajut,
na luft sebe tihoj dajut.
O zlatoje proleće!
Polja krasna radujut se
imajuć zelenjeti,
i sve na njim' čto nasut se
načinu s veseljeti.
Jelen v gorah poskakuje,
sova hitro vozljetuje.
O zlatoje proleće!
Dreva plodna već cvjetaju
i dubrave zelene;
drenki rani povjest daju,
nejma zimnog vremene.
Grif si krila raskriljava,
glasom svojim vosklicava:
O zlatoje proleće!
Koze skačut po brdini,
igraju se veselo;
ovci pasut po dolini
sa jaganjci tu smjelo.
Pastir svirku nadimajet,
pri potokah on svirjajet:
O zlatoje proleće!
Žabe kreče u potokah
osjeteći toplotu,
dajut glas svoj do visoka
uzimajuć ohotu.
Ribe v' vodah igraju se,
svi za vesnu raduju se.
O zlatoje poleće!
Ribolovci ran' ustaju
ne boje se hladnosti,
mreže svoje sakupljaju,
polni jesu radosti;
na korabljah oni plove,
po bistrini ribu love.
O zlatoje proleće!
Zemlja sjeme već izdava
ot dobrote nebesne,
pokritoje izraštava,
koje biva ot vesne.
Svi sadiki plod javljaju,
vinogradi lozu daju.
O zlatoje proleće!
Na drevesah ptice pojut
skazujući premjenu,
među sobom ljubov slavut
muško s ženskim prezjelnu;
zec u gori poigrava,
slavuj dično pocvrkava:
O zlatoje proleće!
Lastavice ran vostajut
rani gosti budući,
pred pendžeri glase dajut
zoru svim skazujući.
Orel gorje više letit,
po vozduhu vesel sljedit.
O zlatoje proleće!
Štiglic maloj s žutovoljkom
po grančicah skakaja,
a zjablica tak sa sojkom
pjesničke krasne Daja.
Kanar ptica uzvijajet,
s čislom vsjeh ptic vospjevajet:
O zlatoje proleće!
Drozgi mali svud igrajut
po grančicah skačući,
jerodije klokot dajut,
mjesta gnjezdam tražući.
I kos divnoj ran' zljetujet,
glasno v ljesah pozviždujet:
O zlatoje proleće!
Patka rano pa pa kvikčet
i pačiće pogleda,
kukuk tako ku ku vičet:
svima radost bez sljeda.
Jastreb iščet za lov k sreći,
vrapci glede da b' pobeći.
O zlatoje proleće!
Rajnšvalb letit po vozduhu
preradostan do zjela,
golubica gučet k sluhu,
s golubom svojim smela.
Pjetel rano kukuriče,
gromoglasno vesel viče:
O zlatoje proleće!
Kvočka s gnjezda ran' ustaje
popravljajuć postelju,
s piličići kvo kvo daje
privodeć ih k veselju.
Guska gačet, guščad vodit,
gusak smjehi ga ga nosit.
O zlatoje proleće!
Turtur ljubit gorličicu
veseleći s' za vesnu,
labud bjeloj labudicu
po jestestvu tjelesnu.
Prepelica čuva travu,
glasom svoju javlja glavu:
O Zlatoje proleće!
Paun slavnoj sebe dvižet
ponoseći s' s krasotom,
zlatnoj rep svoj s krili sriščet,
osmatra se s divotom.
Ždral pri vodi tiho rovet,
u kavezu cajzel pojet:
O zlatoje proleće!
Slava Bogu jedinomu
koji vlada sve tako,
v nebje njemu predivnomu
blagodarnost jednako,
a želi se svima srećno
vospjevati mnogoljetno:
O zlatoje proleće!
1765.
Izvor
uredi- Leskovac Mladen, Antologija starije srpske poezije, Matica srpska, SKZ, Novi Sad, 1964, str 44-49
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Zaharije Orfelin, umro 1785, pre 239 godina.
|