Majka uklela porod
Rodi majka devet posebaca,
Posebaca sve devet sinova.
Umrije joj svekar i svekrva,
I njen dragi što je hljebom hrani.
Osta jadna sa devet sinova. 5
Ishranila svih devet sinova,
Na preslicu i desnicu ruku,
Svih je devet majka ishranila,
Svih je devet majka iženila,
Sve djevojkam' od gospodska roda. 10
Al' sinovi bijahu ćudljivi,
I ćudljivi a i nevaljali:
Skupiše se te zlo govoriše,
Žalosna im i otac i majka,
A crnja im duša od ugljena, 15
Srednji sin joj braći govorio:
„Oj, bora vam, moja braćo draga,
„Šta ćemo mi od starice majke?
„Trpjeti se u dvoru ne može,
„Od starosti a i od grdosti; 20
„Ne mogu nam gospoda dolazit'
„Gadeći se od njene grdosti.
„Dokle nismo mi veliki bili,
„Gospoda su nama dolazila,
„A u naše dvorove bijele, 25
„Neg' da majku u goru vodimo,
„U goricu gdje no zvjerje živi,
„Ne bi li je izjeli zvijeri.“
Zla mu braća zao svjet primila,
Uhvatiše ostarjelu majku, 30
Bijele joj ruke savezaše,
Obukoše nesretnici majci,
Obukoše gvozdene opanke,
A u ruku drenovu batinu;
Pa je vode u goru zelenu, 35
Dadoše joj u ruke batinu.
Bijele joj savezaše ruke,
Pa su svojoj majci govorili:
„Hajde, majko, voda t' odnijela,
„Hajde, majko, da te bog ubije,
„Ne dolazi više našem dvoru.“ 40
Za njom mile snahe pristajale,
Za svekrvom svojom zakukale:
„Jarko sunce, ostarjela majko,
„Hajd' u šumu iz bijela dvora,
„Kada nejmaš su kime življeti, 45
„Bog neka ti raj na nebu dade!“
Zaplakaše sićana unučad:
„Jaoh, majko, zar nas ti ostavljaš,
„Mi bez tebe življet' ne možemo,
„Majko stara, Bog neka te primi, 50
„A u svoje prebijele dvore!“
Osvrnu se ostarjela majka,
Osvrnu se na sinove svoje,
Pa je njima vako govorila:
„Oj, sinovi, vi nesrećni bili, 55
„U kamen se studen pretvorili;
„A vi snahe, Bogu mile bile,
„Unučadi, Bog i sreća s vama!“
Malo vreme, za dugo ne bilo,
Zatrese se zemlja sa istoka, 60
I padoše nesrećnika dvori,
Svih devet se u kamen stvorili,
A nevjeste bijeli labudi,
A unučad zlatni golubovi;
Te obleću od stjene do stjene, 65
Kao tice od jele do jele.
Stara majka Bogu dušu dala,
Na stijeni njenog srednjeg sina,
Po tri put se zmija ukluvčila,
I po st'jeni žestok otrov lila. 70
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
