Majka Fatu sitno pletijaše
Majka Fatu sitno pletijaše,
u petero i u devetero,
još je bolje majka svjetovaše:
— Kćeri Fato, moje suho zlato!
Kad te, šćeri, lijepa sreća nađe, 5
ne govori za godinu dana,
jal’ godinu, jali polovinu.
Lijepu Fatu lijepa sreća nađe,
čak u Mostar begu Ali-begu.
Kad je došla Ali-bega dvoru, 10
lijepoj Fati već je na um palo,
što je njojzi majka govorila.
Ne govori za tri godinice.
Ali-begu po dvoru govore:
— Što će tebi nijema Fatima? 15
Beg je drugu curu isprosio.
Kada viđe ljepotica Fata
da odoše kićeni svatovi,
da odoše begu po djevojku,
obuče se što god ljepše more: 20
na se udri dibu i kadifu
i pripinje biser i dukate.
Dok eto ti kićenih svatova.
Konja igra gizdava djevojka
do djevera mladog Muhameda: 25
— A boga ti, djever Muhamede,
što se ono vaša kula sjaji?
Il' je alem, il’ je dragi kamen,
il’ je vila u zid uzidana?
Il’ je zlato niz kulu prolito? 30
Govori joj djever Muhamede:
Baš od toga nema ni jednoga!
Već je ono moja nevjestica,
nevjestica, tvoja inočnica.
U to doba svati dohodiše. 35
Ja da vidiš ljepotice Fate!
Ona siđe na mermer avliju
pa dočeka lijepu djevojku.
Njojzi veli sa konja djevojka:
— Selam-alejć, nijema kaduno! 40
— Alejć-selam, brzo govorljiva!
Još se brže majci povratila
na tom konju i u tome ruhu.
Na muštuluk begu poletješe:
— Progovori ljepotica Fata! 45
Ko mu prvi na muštuluk dođe,
on mu dade blago nebrojeno;
ko mu drugi na muštuluk dođe,
on mu dade čohu nerezatu;
ko mu treći na muštuluk dođe, 50
on mu dade konja nejahana.
Ode beže u visoku kulu,
u odaju svojoj miloj majci,
pa joj kaza što je i kako je.
Njemu veli ostarjela majka: 55
— Vrati, sine, lijepu djevojku!
