Majka Maru sitno pletijaše
Majka Maru sitno pletijaše,
Od petoro i od devetoro
Sitno plete, mudro svjetovaše:
— Ćeri moja, gospodsko koljeno,
Kada odeš u Pavlove dvore, 5
Njemkuj, ćerko, tri godine dana. —
Luda Mara mudar s'vjet primila,
Kad otide u Pavlove dvore,
Njemkovala devet godinica,
Njemkujući tri rodila sina. 10
Kad prvoga sina je rodila,
Dolazi joj Pavle gospodare,
I donosi tepsiju dukata
Da daruje muško čedo svoje;
Pa govori Pavle gospodare: 15
— Sretno nama muško čedo, Maro!
Ona s' njemu smjerno poklonila,
B'jelim licem do zemljice crne,
Poklanjaše, ništa ne zboraše.
Kada drugog sina porodila, 20
Dolazi joj Pavle gospodare:
— Sretno naše muško čedo, Maro! -
Opet mu se Mara poklanjaše,
Poklanjaše, ništa ne zboraše.
Kad je trećeg porodila sina, 25
Dolazi joj Pavle gospodare,
— Sretno naše muško čedo, Maro! -
Mara njemu ništa ne govori.
No se Pavle bio naljutio,
Pa govori Pavle gospodare: 30
— Progovori, njemkinjico Maro,
Progovori, jal’ ću se ženiti
Kotorkinjom brzogovorkinjom. —
Mara mu se smjerno poklanjaše,
B'jelim licem do zemljice crne, 35
Poklanjaše, opet ne zboraše.
On govori ostarjeloj majci:
— M’jesi, majko, bijele kolače,
Da ja idem ka Kotoru gradu,
Da dovedem Kotorku đevojku, 40
Kotorkinju brzogovorkinju,
Koja će mi s konja govoriti. —
Pa on ode ka Kotoru gradu,
Te isprosi Kotorku đevojku,
Pa povede Kotorku đevojku. 45
Obukla se njemkinjica mlada,
Jedna glava a dva istifana,
Jedne ruke dvoje belenzuke,
Jedno grlo tri sitna đerdana,
Na plećima diba i kadifa, 50
I obukla do tri sina njena,
Blistaju se kao drago sunce.
A govori Kotorka đevojka:
— Šta se sjaji, Pavle gospodare,
Jal' je sunce, jal’ je mjesečina, 55
Na tvojemu bijelome dvoru? —
Al’ govori Pavle gospodare:
— Ono jeste njemkinjica Mara,
I sa njome do tri sina njena. —
Kad su bili pred bijele dvore, 60
Luč svijetli njemkinjica Mara,
Govori joj Kotorka đevojka:
— Čuješ mene, njemkinjico Maro,
Ako s' n'jema, nijesi slijepa,
Luč dogorje, nokti sagorješe; 65
Ja ne žalim tvojijeh nokata,
No ja žalim Pavlova prstenja,
Jer ne mogu tavna naticati,
A na moje prebijele ruke. —
Progovori njemkinjica Mara: 70
— Kotorkinjo brzogovorkinjo!
Još ćeš brže majku polaziti!
Na našemu konju drvarskome,
Po našemu momku najamniku! —
Otidoše Pavlu na muštuluk: 75
— Daj muštuluk, Pavle gospodare,
Progovori njemkinjica Mara. —
Koji prvi na muštuluk dođe,
Pavle daje zemlju Skenderiju,
Koji drugi na muštuluk dođe, 80
Pavle daje hiljadu dukata,
Koji treći na muštuluk dođe,
Pavle daje biser i kamenje,
Tad povrati Kotorku đevojku,
Na njinome konju drvarskome, 85
Po njinome momku najamniku,
Osta Mara sa Pavlom u dvoru.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
