Maj
Na istoku zora sviće,
Biser niže na cvjetiće,
A Srpčića jato milo
U čarnu je goru stiglo.
Stala Srpčad oštra oka, -
Al' ih krasi zagrljaj! -
Pa iz gore, sa visoka
Pozdravljaju pjesmom maj:
"Dobro došlo, čedo milo,
Naše slave, naše sreće!
Ljubimo ti zlatno krilo
I po njemu rosno cvjeće.
Ti si slika što nas čara,
Što nam tugu srca krije;
Iz sjajnoga tvoga pehara
I sirotan sreće pije.
Ti razagna gustu tamu,
Sunašce nam žarko vrati;
Ti nam pružaš milost samu,
Vedrost dana umiljati.
Po dolini i po gori,
Rastrije nam ćilim baja.
I potočić sad žubori
Umilnije, prepun sjaja.
Na pozdrav ti sve ustaje -
Svuda radost bujna vlada,
Samo... samo... jošte - da je,
Uskrsnula srpska nada...
Ali i nje skoro eto,
Da Srbina obraduje,
Jer je Srbin voli sveto
On je štuje.
Bez nje bi mu život bio,
Sami jadi, pusta tama,
U srdašcu ne bi im'o
Odvažnosti, niti plama.
Pa zdravo nam čedo milo,
Naše slave, naše sreće! -
Ljubimo ti zlatno krilo
I po njemu rosno cv'jeće".
U Mostaru, 7. maja 1888.