Marko pogubva Filipa madžarina i osvoboždava 50 robini
Sedna Marko s makя da večera
sua leba i vino cъrveno.
On večera, ona ne večera.
Pa se Marko lod mustak usmihna.
Sogleda go negovata makя,
pa Markoti potio govori:
- Щo se, Marko, pod mustak usmihna?
Dalь se smeeš na sua večera,
ilь se smeeš na vino cъrveno;
dalь se smeeš mene na starosta,
ilь se smeeš lюbne na grozoča?
A Marko й potio govori:
- Takom boga, moя stara male!
Ne se smeem tebe na starosta,
ne se smeem lюbne na grozoča,
ne se smeem na sua večera,
ni se smeem na vino cъrveno,
nel se smeem Filip Madžarinu,
de se hvalil kod negovo lюbne,
de se hvalil mene da pogubi!
Dali, male, tuva da go čekam,
ili, male, na dom da mu idem,
da mu idem u madžarska zemя?
A makя mu potio govori:
- Bolьe, sinu, na dom da mu ideš,
negli, sinu, tuva da go čekaš:
я ne moga kъrvi da ti gledam,
a to ne li živa da ostanem.
Rano rani Marko vreden юnak
i na makя potio govori:
- Stani, male, rano otzarana,
stani, male, niz meki dušeki,
da mi prostiš tova blago mleko,
щo sam cical tri godini vreme,
щo sam cical tova blago mleko!
Ta stanala rano otzarana,
ta stanala niz meki dušeki,
ta mu prosti tova blago mleko:
- Prosto da e, sinu, blagosovno,
щo si cical tova blago mleko,
щo si cical tri godini vreme!
Pa si oйde Marko dobъr юnak,
pa si oйde niz Budina grada,
ta si oйde po bela Dunafa.
Tam zateče pedese robinki,
de si belя tova belo platno.
A Marko im potio govori:
- Takom boga, pedese robini!
Deka sedi Filip Madžarina?
Robini mu potio govora:
- Takom boga, nepoznat юnače!
Karaй konя na desnata strana,
Fйlipu sa porti яko lični:
porti mu sa s čoa pokrieni,
dvori mu sa s glavьe opereni,
okol dvori - srebreni podpori!
A Marko im potio govori:
- Takom boga, pedese robini!
Da čio e tova belo platno,
щo buate na mramoren kamik,
щo buate so zlatni bualьki?
Robinki mu potio govora:
- Takom boga, nepoznan юnače!
Filipovo e, pusto da ostane!
Eve stana devet godin vreme,
ka belime Filipovo platno,
ni se beli, pusto da ostane,
ni se beli, more, ni se dere!
Pa Marko im potio govori:
- Юnak li e Filip Madžarina?
- Da юnak, more, da ne e li,
da юnak e, bog da go ubie!
Da vidiš li toa mramor kamik?
Otnosi go Filip, donosi go!
Togaй ripna Marko vreden юnak,
koga grabna toa mramor kamik,
pa go hvъrli u bela Dunafa.
Na robinki potio govori:
- Takom boga, pedese robini!
Soberete tova belo platno,
nahvъrlete u bela Dunava,
idete si, koя otdeka ste -
я če gubim Filip Madžarina!
Pa si oйde Marko dobъr юnak,
kara konя na desnata strana,
ta si oйde Filipu na dvori.
Ta povikna Marko dobъr юnak,
ta povikna Filip Madžarinu:
- Я izlezpi, Filip Madžarina,
otvori mi tvoi beli porti!
Ne izlezna Filip Madžarina,
nel izlezna Filipovo lюbne.
Otdalek se lюbne zasililo,
pa Markoti potio govori:
- Nazad, nazad, nepoznat юnače!
Če da doйde Filip Madžarina,
če da doйde ot ladna meana,
če da doйde, pa če te pogubi!
Razlюti se Marko dobъr юnak,
ritna s čizma, ta porti otvori.
Koga grabna taa ostra sablя,
ta pogubi Filipovo lюbne -
zabi mu se u skut posipaa,
oči mu se dalek otletea,
dalek, dalek, tri konaka mesto;
tam pogubi Filipovo lюbne,
na mesto go, more, i ostai.
Pa si oйde na ladna meana,
pa si oйde Filipa da traži.
I si naйde Filipa юnaka.
A Filip mu potio govori:
- Ela, ela, Marko dobъr юnak!
Я te tražim po nebo, po zemя,
ti mi, юnak, sam na nodze doйde!
Aйde, Marko, da se obяždame,
koй če юnak, more, da izlezne,
da ti li češ, Marko, ili яze!
Progovori Filip Madžarina:
- Я zastani, Marko, na belega,
da hvъrlяme naši buйni kopя!
Pa zastana Marko na belega,
pa mu hvъrli Filip Madžarina,
ta mu hvъrli tova buйno kopьe -
tova Marko, more, i ne čue.
Pa zastana Filip na belega,
pa mu hvъrli Marko dobъr юnak,
ta mu hvъrli tova buйno kopьe -
na mesto go Marko i ostai.
Pa si oйde Marko dobъr юnak,
pa si naйde pedese robinki,
na robinki potio govori:
- Takom boga, pedese robini!
Soberete tie beli platna,
nahvъrlete u beli Dunava,
idete si, koя otdeka ste -
я pogubih Filipovo lюbne,
i pogubih Filipa юnaka!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
