* * *


Marko i Jana

Marko gnjevan po Budima šeta,
gnjevan šeta — na nas se navalja,
ostru sablju sve po sebe vlači,
vino vesa sve nad oči drži,
mor dolamu sve na levo ramo. 5
Nikoj ne sme Marka da upita.
Upita ga svoja mila sestra:
„Marko brale, što mi gnjevan šetaš,
gnjevan šetaš, na nas se navaljaš,
ostru sablju sve po sebe vlačiš, 10
vino vesa sve nad oči držiš?“
„Čuješ mene, moja mila sestro,
el’ me pitaš, pravo ću ti kažem.
Tri put idem u Golemo Selo,
tri put idem — troje čižme cepim, 15
al’ ne mogu Janu da prevaram.“
Sestra bratu potijom govori:
„Čuješ mene, da moj mili brale,
ti si imaš mlogo bele pare,
bele pare, sitne trošarine 20
pa otidi na Nova Pazara,
pa si kupi konja i kočije
pa prekupi svakojaku trgu,
a najviše nemska ogledala.
Pa otidi u Golemo Selo, 25
pa podvikni tanko trgovački:
bre ovam te, mome i neveste,
bre ovam te — trgu pazarite.“
Bratak si je sestru poslušaja,
pa otide na Nova Pazara 30
pa si kupi konja i kočije
pa prekupi svakojaku trgu,
a najviše nemska ogledala.
Pa otide u Golemo Selo,
pa povika tanko trgovački: 35
„Bre, ovam te, mome i neveste,
bre ovam te — trgu pazarite.“
Otud idu mome i neveste,
naj napred je Jana, lepa Jana.
Nad njum lete dvanajes sokola — 40
lad voj prave lice da ne gori,
po njum trče dvanajes robinje —
skut voj drže, praha da ne diza:
„Kam, trgovče, trgu da pazarim.“
Progovara premlado trgovče: 45
„Moja trga na zemlju ne pada,
kačite se pa si izbirajte."
Ukači se Jana da pazari.
Šibnu konja premlado trgovče,
šibnu konja niz široko polje 50
kako dzvezda niz toj vedro nebo.
Po njum leti dvanajes sokola,
po njum trče dvanajes robinje.
Obrnu se Jana preko ramo:
„Vratite se, dvanajes sokola, 55
vratite se, dvanajes robinje,
pa kažite moje stare majke
nek jaduje tri godine dana
dok da stigne na vojnovi dvori.“
Kada beše na vojnovi dvori, 60
progovara Marko mladoženja:
„Bre stanite, konji i kočije,
da pitamo ubavu devojku —
kad je bila u njojnoga tatka
što je pila, a što je pa jela, 65
što je prela, a što je nosila?“
Progovara ubava devojka:
„Bre terajte, konji i kočije.
Kad sam bila u mojega tatka —
svilu prela — kadivu nosila, 70
šećer jela — šerbet vodu pila,
a u vojno — kako vojno kaže.“

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Simonović, Dragoljub, Zaplanje - priroda, istorija, etnografija, društveno-ekonomski razvoj, porodica, narodne pesme, Niš, Gradina; Beograd, Narodna knjiga; Etnografski institut SANU, 1982., str. 634-635.