Marko Kraljević pogubio ljubu
Setno šeće Kraljevića ljuba,
Po cvijetu karamfilu svome:
„Karamfile, milo cvjeće moje,
„Sve mi cvatiš, a sjemena nemaš,
„Kono ljuba Kraljevića Marka, 5
„Cvjeće ljubi, a poroda nema!“
A to sluša Kraljevića majka,
Dokazala Kraljeviću Marku:
„O moj sine, Kraljeviću Marko,
„Setno šeće Kraljevića ljuba, 10
„Po cvijeću, karamfilu svome,
„Setno šeće z setno besjedi:
„Karamfile milo cvjeće moje,
„Sve mi cvatiš, a poroda n'jemaš,
„Kano ljuba Kraljevića Marka, 15
„Cvjeće ljuba, - a poroda nema!"
Ciknu, vrisnu Kraljeviću Marko,
Kano ljuta zmija prisojkinja,
Te mi ide u b'jele čardake,
Ter uzima praha i sumpora; 20
Ljuba ide u bijele dvore,
Ter uzima sjajno ogledalo,
Ter pogleda b'jelo lice svoje
Ona licu tiho govorila:
„Bjelo lice, al' ćeš pogoreti, 25
„Bjele ruke, al' će te s' posvetit',
„Crne oči, al' će t' povenuti!“
Al' mi ide Kraljeviću Marko,
Al' mi ide svojoj v'jernoj ljubi,
Uze ljubu za bijelu ruku, 30
Ter je vodi u bijele dvore,
Namaza joj kose vrhu glave,
Ter zapali kose vrhu glave;
Kad dogore do bijela lica,
Još govori vijerna mu ljuba: 35
„Utrn', Marko, oganj-vatru živu,
„Da ne gori moje b'jelo lice,
„Dosta si ga junak poljubio!“
Kad dogore do očiju crni,
Jadna ljuba Marku besjedila: 40
„Vaj Boga ti, Kraljeviću Marko,
„Što sam ja ti danas sagrješila,
„Da me takom mukom mučiš, Marko,
„Utrn' oganj, Kraljeviću Marko,
„Da m' ne goru oči moje crne, 45
„Dosta su te lijepo pogledale!“
Kad dogore do b'jelije ruku,
Jadna ljuba Marku besjedila:
„Utrn' oganj, Kraljeviću Marko,
„Da ne goru moje b'jele ruke, 50
„Dosta su te puta zagrlile!“
Kad dogore do svilenog pasa,
Ispod pasa čedo progovara;
„Utrn' oganj, moj mili babajko.
„Da bi čedo živo ti ostalo!“ 55
Ciknu, vrisnu Kraljeviću Marko,
Kano ljuta zmija prisojkinja,
On mi čedu tiho progovara:
„Bil' mi, čedo, rane prebolio,
„Da ti kupim silne parbijere?" 60
Al' mi čedo Marku odgovara:
„Da moj babo, Kraljeviću Marko,
„Ja ti muke prebolet ne mogu,
„Zašt' mi nijesi dao dogoreti?“
Ali uze Kraljeviću Marko, 65
Uze čedo na bijele ruke,
Ter ga nosi svojoj staroj majki:
„Na ti, majko, zelenu jabuku,
„Kad joj nijesi dala ni dozreti!
„Bog ubio svakoga junaka, 70
„Koj' vjeruje svojoj staroj majki,
„Ne vjeruje svojoj vjernoj ljubi,
„Kako danas jesam sagrješio,
„Đe posluša moju staru majku,
„Ter pogubi moju vjernu ljubu!“75
