Marko Kraljević otrovao svog nećaka

* * *


Marko Kraljević otrovao svog nećaka

Pita Draže mile svoje majke
„Vaj, Milico mila moja majko!
„Imaš majko ikog rođenoga?“
Al govori ostarela majka:
„Nemam sinko nikog rođenoga; 5
Heg' jednoga od Prilipa Marka
„Veće ima devet godin' dana,
„Da se ne zna što od njega bilo.“
Onda veli vojevoda Draže:
Bogom tebi mila moja majko! 10
„Kuvaj meni lake brašnenice
„I lijevaj mi u buraču vina
„I sedlaj mi dobroga dorina!“
Ona kuva lake brašnenice
I lijeva mu u buraču vina, 15
Više suza, neg' rujana vina,
I sedla mu dobroga dorina.
Lijepo se junak sigurno,
Ka junaci, kad idu u kolo
Zagledati lijepe djevojke. 20
Iznosi mu sablju na dorina,
Iznosi mu ljutoga 'andžara,
Iznosi mu kopje ubojito,
Iznosi mu buzdovana teška,
Iznosi mu šestopera zlatna; 25
Pake ode mlađeni delija
I bez s bogom i bez oproštaja.
Lulu pije u tambure bije,
Da sa gore polijeće lišće;
A po zemьi popucuje trava, 30
A sve od stra' onakog junaka,
Kad je doša' u sred gore crne:
S njim se sreta Marko Kraljeviću;
Al' mu c' kurva ni da kaže ne će.
Besjedi mu vojevoda Draže: 35
„Il s ukloni, il' mi se pokloni!“
Veli njemu Marko Kraljeviću:
„N'jesak d'jete, da ti se uklonim,
„N'jesak žena, da ti se poklonim;
„Već sam junak, da od sablje ginem.“ 40
Trže sablju vojevoda Draže,
Trže sablju, da odsječe glavu.
Kako ga je lako udario
Tri je vunte mesa odvalio.
Pade zemlji Marko Kraljeviću, 45
Pade zemlji pod Šarina svoga;
Pa besjedi ispod konja Marko:
O'kle jesi neznana delijo?
„O'kle jesi, od koga li grada?
„Od koje li zemlje i orsaga? 50
„I imaš li йkoga od roda?“
Al besjedi vojevoda Draže:
Ja ne imam nikoga od roda;
„Nego staru samoranu majku
„I ujaka Marka Kraljevića. 55
„Veće ima devet godin' dana,
„Da otiša' u goru zelenu,
„Da se ne zna, što od njega bilo,
„Niti ide, niti kući piše.
„Sad sam poša' potražit' ujaka, 60
„Svog ujaka od Prilipa Marka.“
Onda reče Marko Kraljeviću:
„Ja sam glavom od Prilipa Marko.
Meći mene na parina moga;
„Pa me nosi do Ribnika grada 65
Onđe j' moja l'jepa ljekarija!“
Kad to začu vojevoda Draže:
Proli suze niz junačko lice,
Žali nebom svog ujaka Marka.
Meće njega na konja šarina; 70
Pa ga nosi do Ribnika grada.
Tu je Marko sa svim izdravio,
Liječeć' se tri neđelje dana...
Mili bože i neđeljo mlada!
Pošetao Marko Kraljeviću, 75
S njih se šeće vojevoda Draže:
Bogom tebi, moj ujače Marko!
Bojiš li se ikoga u gori?“
„Moj nećače vojevoda Draže!
Ne bojim se nikoga u gori; 80
„Neg' jednoga Strajinić Rezana:
„Lulu pije u tamburu bije,
„S njegovije trideset delija
i trideset suri' bedevija,
„Da sa gore polijeće lišće.“... 85
Tamo ide Marko Kraljeviću,
S njime ide vojevoda Draže.
Kad dođoše u goru zelenu
Pita Draže svog ujaka Marka:
„Ma đe stoji Strajinić Rezane, 90
„Njegovije' trideset delija
„I trideset suri' bedevija?“
„Moj nećяče vojevoda Draže
„Đeno jela ponajviša jeste,
„Sa visinom goru nadvisila, 95
„S l’jepim listom goru začinila
„Onđe stoji Strajinić Rezane
„I on pod njom rujno vino pije.“
Tamo idu u goru zelenu,
Kad dođoše u goru zelenu 100
Oni vide jelu ponajvišu,
Sa višinom goru nadvisila,
A s ljepotok goru začinila,
Ma i pod njom Strajini Revane,
Ma on pod njok rujno vino pije. 105
Tamo idu dva junaka mlada,
Tamo idu pod jelu zelenu.
Kad dođoše pod jelu zelenu
I stadoše pod jelu zelenu
Besjedi im Strajinić Rezane: 110
„Ajte amo dv'je delije mlade,
„Ajte amo piti rujno vino!“
Al govore dv'je delije hlade:
„N'jecmo došli, da pijemo vino;
„Heg' smo došli d'jeliti megdana.“ 115
To j' Strajinić jedva dočekao.
Onda Draže svom ujaku veli:
„Moj ujače, Marko Kraljeviću!
„Jali voliš na Rezana sama;
„Jal' ti drago trideset Turaka?“ 120
„Volim junak na trijest Turaka.“
Progovara vojevoda Draže:
„Maši me se Ctrajinić Rezane,
„Maši me se pernim buzdovanom,
„Da ja vidim, kako njime tučeš!“ 125
Maši ga se Strajini Rezane,
Brže Draže prometnu desnicu,
Te udari Strajinić Rezana;
Kako ga je lako udario
Crnom ga je zemljom sastavio. 130
Kad se junak nešto obazrio;
Al ujaku savezate ruke,
Od lakata, do crnij' nokata,
Iz nokata crna krvca teče
Tad je Marko u nevolji bio. 135
Kad to viđe vojevodя Draže:
Tri put sabljom oko sebe manu,
Sve trideset isječe Turaka;
A ujaku oprostio ruke;
Te sjedaju za gotovo vino. 140
Kad se rujna ponapili vina
Leže Draže glavom bez uzglavlja,
Leže Draže sanak boraviti...
Al prevrće Marko Kraljeviću,
Al prevrće ploče pločovite 145
I nalazi zmije krilovite:
Do po čaše natoči ijeda,[1]
Od po čaše donalije vina.
Kad se prenu vojevoda Draže
Živ primiče; a mrtav uzmače; 150
Kako njega ujak otrovao...
Nije bio Kraljeviću Marko,
Da od njega vrsnijeg imade.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

  1. Zmijiljeg otrova.

Izvor

  • Srpske narodne pjesme, skupio po bivšoj Gornjoj Krajini i za štampu priredio Manojlo Kordunaš, Srpska knjižara i štamparija Braće M. Popovića, Novi Sad, 1891., str. 126-130.