Marko Kraljević na pričešću
Još zorica ne zabijelila,
Ni danica pomolila lica,
A od danka nema ni spomenka,
Poranio u Kosovo Marko,
U nedjelju na Vaskrsenije, 5
Da on ide prebijeloj crkvi
I da uzme zakon i pričešće.
Ma mu stara besjedila majka:
„Misliš, sinko, u Kosovo, Marko,
„Da ti uzmeš zakon i pričešTe — 10
„Ti poslušaj svoju staru majku:
„Ti si zala dosta učinio
„I Bogu si, sinko, sagr’ješio;
„Nemoj nosit’ svijetlo oružje,
„Nećeš li se gr’jeha oprostiti, 15
„Dok nijesi putem sagr’ješio,
„Dokle dođeš do bijele crkve.“
A Marko je majci besjedio:
„Stara, ću te poslušati, majko!“
Anđeliju ljubu dozivaše, 20
Pa joj Marko tako besjeđaše:
„Anđelijo, moja ljubo draga:
„Azuraj mi Šarca debeloga,
„Ma ne meći sablju od mejdana.“
Anđelija Marka poslušala, 25
Pa mu Šarca konja naredila,
Objesi mu sablju o unkašu,
Pa dohvati sivu međedinu,
Te pokriva Šarca debeloga,
I pokri mu sablju od mejdana, 30
Pa dozivlje Marka gospodara:
„Gospodare Kraljeviću Marko!
„Evo sam ti Šarca naredila,
„Možeš ići, kada ti je drago.“
Tada Marko ia noge skočio, 35
Pak on dođe do svoga Šarina,
Pa svojega pokročio Šarca,
A za njime ljuba pristajala,
Gospodaru Marku besjedila :
„Ako tebi do nevolje bude, 40
„Možeš metnut’ ruku na jabuku,
„Moglo bi ti valjat’ u nevolji."
Za to Marko haje i ne haje.
Tek Kosovo sunce ogrijalo,
A Marko se u Kosovu nađe, 45
Kad evo ti trideset Turaka,
Gdje mi vode tri sindžira roblja,
U tom roblju posestrima Marku;
Kad ugleda Marka pobratima,
Trostruke ju suze popadoše. 50
A kad vidje Kraljeviću Marko,
Uzmuči se Marko bez oružja,
Stade molit’ trideset Turaka,
Da mu dadu roblje na otkuplje.
A vele mu trideset Turaka: 55
„Id’ otale, jadna dervišino!
„Ne moliš se ni za svoju glavu,
„Nego roblje na otkuplje tražiš!“
A jadan se uzmučio Marko,
E mu žao svoje posestrime, 60
Dok mu dockan na um palo bilo,
Pa nasloni ruku na jabuku,
Dok napipa sablju od mejdana ;
Pz zavrnu sivu međedinu
I poteže sablju od megdana, 65
A rasrdi debela Šarina,
Pa povika što mu grlo dava:
„Stan’te, Turci, poklali vas vuci!
„Vi ne date roblje na otkuplje,
„Sad ćete ga dati bez otkuplja!“ 70
Pa rašćera po Kosovu Turke.
Dok posječe trideset Turaka
I oprosti tri sindžira roblja,
Pa otale otide u crkvu,
Krvavijeh ruku do ramena, 75
Pa pred crkvom igumana nađe,
A veli mu stari igumane:
„Zar bez krvi ni u crkvu nećeš?“
A Marko se njemu ispoveda,
I kaže mu sve kako je bilo, 80
A veli mu igumane stari:
„Da je prosto, Kraljeviću Marko,
„Kad si jadno roblje oprostio!“
Uvede ga u bijelu crkvu
I dade mu zakon i pričešće, 85
Mark’ igumna poljubi u ruku
I otide zdravo u Prilipa.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
