Marko Kraljević i car Stefan

0001 Šetnju šeće car srpski Stefane
0002 Po b’jelomu gradu Carigradu,
0003 Šnjime šeće Kraljeviću Marko.
0004 Al’ govori car srpski Stefane:
0005 ”D’jete moje, Kraljeviću Marko,
0006 Da mi dođeš jesenijem danom,
0007 Kad ja služim krsno ime svoje,
0008 Krsno ime Svetog Dimitrija,
0009 Pa da uđeš u trapezu moju
0010 I da vidiš što vidio nisi –
0011 Kako junaci rujno vino piju!”
0012 Al’ besjedi Kraljeviću Marko:
0013 ”Bogom tebi, srpski car Stefane,
0014 Došao sam jesenijem danom,
0015 Kada služiš krsno ime svoje,
0016 Krsno ime Svetog Dimitrija,
0017 Uša’ sam ti u trapezu tvoju,
0018 Vidio sam što vidio nisam,
0019 Vidio sam do tri nebožanjstva!
0020 Prvo ti je jedno nebožanjstvo –
0021 Kad junaci rujno vino piše,
0022 Ne spominju Boga jedinoga,
0023 Već spominju đavla nemiloga;
0024 Drugo ti je jedno nebožanjstvo, -
0025 Kad junaci rujno vino piše,
0026 Ristovu kaplju natrag povraćaše;
0027 Treće jemu jest jedno nebožnjastvo –
0028 Beštimaše Boga jedinoga,
0029 Od stra’ Boga slušati ne moreš!”
0030 Veli njemu car srpski Stefane:
0031 ”Ajde tamo, Kraljeviću Marko,
0032 Ajde, veli, tamo, ne bilo te amo,
0033 Zdravo bio, tebe ne vidio!”