Marko Kraljević i nevjerna djevojka
Vino piju Turci janjičari,
S njima pije Kraljeviću Marko.
Služila ih prelijepa djevojka,
Gologlava kano muška glava.
Raspojasa kano i delija 5
Svima im je času dodavala.
Niko joj se za čašu ne hvata,
Već hvataju za bijelu ruku.
Al' bjesedi prelijepa djevojka:
"Ako mogu svima sluga biti, 10
Ne mogu vam vjerna ljuba biti,
Već junaka Kraljevića Marka!"
Kad je čuo Kraljeviću Marko,
Što bjesedi prelijepa djevojka,
Malo čuo mnogo razumio, 15
Mašio se u džep u dolame,
Izvadio ključe od podruma,
Pa ih dade prelijepoj djevojci,
Davajuć joj vako bjesedio:
"Evo tebi ključe od podruma, 20
Pa ti idi u donje podrume,
I izvedi dva konjica vrana,
Sebi vrana, a meni gavrana,
Da jašimo kroz zelenu goru,
Da jašimo, da se veselimo!" 25
Učinila prelijepa djevojka,
Učinila junaku po volji:
A kad beše usred gore crne,
Bjesedila prelijepa djevojka:
"Ne smijem ti zapjevati, Marko, 30
U dvoru je Mijate hajduče,
Triput me je u majke prosio,
Al' me nije isprosit mogao.
Pa se bojim osvete hajdučke."
Bjesedi joj Kraljeviću Marko: 35
"Ne budali prelijepa djevojko,
Već ti pjevaj sitno glasovito:
Dok je Marka, ne boj se hajduka;
Istom djeva sitno zapjevala,
Al'eto ti Mijata hajduka; 40
On se uze s Kraljevićem Markom,
A kad vide da će poginuti,
Mašio se u svilene džepove,
Pa izvadi od zlata jabuku,
Bacio ju prelijepoj djevojci, 45
A bacajuć' ovak' govorio:
"Pomozi mi pogubi Marka,
Pa na dar ti zlaćana jabuka!"
Prevari se ujede je guja,
Pomogla je Mijatu hajduku, 50
Njem' pomogla, a sebi odmogla;
Jer kad vidi Kraljeviću Marko,
Da će junak izgubiti glavu,
Da zbog čega ne bi ni žalio,
Već zbog ljube, da bi je ne bilo, 55
Podviknuo gromovitim glasom:
"Pomozi mi posestrimo vilo!"
Istom Marko riječ izustio,
Al' eto ti posestrime vile,
Pa ubiše Mijata hajduka, 60
Njeg' ubiše, djevojku pustiše.
Ali Marko ni njoj nij' prostio,
Crne joj je oči izvadio,
Pustio je u goru zelenu,
Da s' prebija od drva do drva, 65
Kano pčela od cvjeta do cvijeta,
Nek' se kaje za nevjeru crnu!
Iz "Vile" god. 1865.
