Marko Kraljević i Filip Dragilović

0001 Vino pije Kraljeviću Marko
0002 I sa šnjime Balašu Madžaru,
0003 I med njima Filip Dragilović,
0004 Vino piju tri velika bana
0005 U Budimu gradu na kapiji.
0006 Kod svakoga velikoga bana
0007 Po dvanaest mladi kapetana,
0008 Kod svakoga srpskog kapetana
0009 Po trideset i tri vojvode.
0010 Pak se fali Filip Dragilović:
0011 ”Do sade sam Filip pogubio
0012 Sedamdeset mladi martonoša
0013 I Nikolu, baš matolozbašu,
0014 I svakom sam roba zarobio.
0015 Što sam krasna roba zarobio,
0016 Milu sestru Nikole vojvode –
0017 Da se Filip oženio nisam,
0018 Uzeo bi da mi bude ljuba
0019 U Budimu kod moje gospođe!
0020 I još mi se vadi sablja britka
0021 Na tri mlade srpske vojevode –
0022 Na Miloša i na Relju malog
0023 I na nikog u Prilipu Marka!”
0024 Tu se desi Balaš Madžarina,
0025 Dobro sluša Balaš Madžarina
0026 Što se vali voljeni Filipe,
0027 Pa odvede barnu na nalbantu,
0028 Pa se diže od Budima grada,
0029 Madžarskom se zemljom podigao,
0030 Dok se turske zemlje prevatio,
0031 Peti danak u Prilipa dođe.
0032 Teke Marko sjeo na užinu,
0033 Udri jasan talanbas pred dvorom.
0034 A besedi Kraljeviću Marko:
0035 ”Jevrosima, moja mila majko,
0036 Kakav j’ ono talanbas pred dvorom?
0037 Rekao bi, moja mila majko,
0038 Po glasu je pobratima moga,
0039 Pobratima Balaš-Madžarina,
0040 Čini mi se od b’jela Budima –
0041 Koje bi ga tu sile donele?”
0042 Pa išeta pred bijele dvore,
0043 Pa pogleda Balaš-Madžarina,
0044 Carskije se licem celivaše
0045 I desnicom rukom rukovaše,
0046 Ušetaše u bijele dvore,
0047 Pa sjedoše za trpezu zlatnu,
0048 Pa sjedoše piti vino ladno.
0049 Piše vino tri bijela dana,
0050 Kad četvrti danak osvanuo,
0051 Al’ besjedi Balaš Madžarina:
0052 ”Pobratime, Kraljeviću Marko,
0053 Evo ima već tri b’jela dana
0054 Kako sam ti u dvore doša’,
0055 Pa ne pitaš, a ja ti ne kažem!”
0056 A smeje se Kraljeviću Marko:
0057 ”Pobratime, Balaš-Madžarine,
0058 Razuman si i sam ćeš kazati!”
0059 I onda mu poče besjediti:
0060 ”Pobratime, Kraljeviću Marko,
0061 Došao sam i doneo glasa
0062 Iz Budima u grada Prilipa –
0063 Vino piju tri velika bana
0064 U Budimu gradu na kapiji;
0065 Kod svakoga velikoga bana
0066 Po dvanaest mladi kapetana;
0067 Kod svakoga toga kapetana
0068 Po trideset i tri vojevode,
0069 I međ’ njima Filip Dragilović.
0070 Pak se vali Filip Drgilović:
0071 ’Oj, vojvode, bojni kopljenici,
0072 Do sada sam junak pogubio
0073 Sedamdeset mladi martonoša
0074 I svakom sam roba zarobio,
0075 Kome ljubu, kome li sestricu,
0076 I Nikolu, baš martolozbašu,
0077 I njemu sam roba zarobio –
0078 Kakva j’ krasna gospođa devojka,
0079 Da se Filim nisam oženio,
0080 Uzeo bi da mi bude ljuba,
0081 Već robuje kod moje Madžarke!
0082 I još mi se vadi sablja britka
0083 Na tri mlade srpske vojevode –
0084 Na Miloša i na Relju malog
0085 I na nikog u Prilipu Marka!
0086 Otići ću Nikoli nalbanti,
0087 Potkovaću barnu velikoga,
0088 Otići ću u grada Prilipa
0089 Do dvorova Kraljevića Marka,
0090 B’jele ću mu dvore porobiti
0091 I živa ću uvatiti Marka
0092 Staru ću mu pogaziti majku
0093 I Jelicu ljubu zarobiti,
0094 Nek’ robuje u Budimu gradu,
0095 U Budimu kod moje gospođe!’ ”
0096 A to Marko jedva dočekao
0097 Doke Balaš izbesedi reči,
0098 Gospodski se licem celivaše:
0099 ”Vala tebe, pobratime stari,
0100 Koji si mene doneo glasa!”
0101 Odbroji mu šest tovara blaga,
0102 Te putniku putninu platiše,
0103 Sna ga Jela lepo darovala,
0104 Dala m u je košulju sa zlatom.
0105 Marko ga je lepo ispratio,
0106 Pak se natrag u dvore povrati,
0107 Pa izvede Šarca od mejdana,
0108 Pa opravi i sebe i Šarca,
0109 Prepasuje sablju okovanu
0110 I uzima buzdovan pozlaćen,
0111 Lak buzdovan od dvanaest pedi,
0112 Okovanu sablju misirijem,
0113 Koja seče drvlje i kamenje,
0114 Studen kamen i studeno gvožđe,
0115 Na njojzi se ništa ne poznaje,
0116 Pa otide s Bogom putovati.
0117 Jarko ga je obasjalo sunce
0118 Na ćupriji proć beli Kumana,
0119 Na užinu stiže u Beograd.
0120 Platno bele beljare devojke,
0121 Božiju im pomoć nazivao:
0122 ”Božja pomoć, beljare devojke,
0123 Je li odža na podne vikao,
0124 Je li mene užinati vreme?”
0125 A besede beljare devojke:
0126 ”Da’ Bog dobro, delija neznani,
0127 Jesu odže vikale na podne,
0128 Putniku je užinati vreme!” –
0129 ”Ima l’ ovde vrlo dobra vina,
0130 Koje b’ vino za meneka bilo?”
0131 A besede beljare devojke:
0132 ”Vidiš one visoke podrume,
0133 Ondeka je Ana krčmarica,
0134 Onda ima za putnike vina!”
0135 Kad napita Anu krčamricu:
0136 ”Božja ti pomoć, mlada krčmarice,
0137 Iznes’-der mi jedan čabar vina,
0138 Čabar vina od četr’es oka!”
0139 Al’ besedi mlada krčmarica
0140 I doziva svoju drugaricu,
0141 Među sobom čabar iznosili.
0142 Kako nagnu Kraljeviću Marko,
0143 Ta u čabru ne osta ni kapi.
0144 ”Donesi mi drugi čabar vina
0145 Da napojim Šarca velikoga!”
0146 Al’ besedi mlada krčamrica:
0147 ”Mili Bože, čuda velikoga,
0148 Otkud dođe jedna hala vinska!
0149 Odsed’ konja, delijo neznana,
0150 Pa pij vino koliko ti drago!”
0151 Odsed’ Marko Šarca velikoga,
0152 Pa natoči drugi čabar vina,
0153 Te napoji Šaru velikoga,
0154 Pak se maša rukom u džepove,
0155 Pa izvadi dvanaest dukata:
0156 ”Odi, Ano, da ti vino platim –
0157 Naj ti tebe dvanaest dukata!”
0158 A besedi Ana krčmarica:
0159 ”Pođi s Bogom, delijo neznana,
0160 Ti toliko nis’ popio vino!”
0161 Al’ je Marko očima prostrelja:
0162 ”Luda glavo, krčmarice mlada,
0163 Dobro znadem što popijem vina!”
0164 Pa usede Šaru od mejdana,
0165 Pa otide na tija Dunava,
0166 Pak doziva Madžar-skeledžiju:
0167 ”Prevezi me, Madžar-skeledžija,
0168 Na junačku božju veresiju,
0169 A evo ti buzdovanpozlaćen
0170 Dok se vratim da ti skelu platim!”
0171 Al’ besedi Madžar skeledžija:
0172 ”Pođi s Bogom, delja neznana,
0173 Od tebe se skela i ne plaća!”
0174 Preveze ga Madžar skeledžija;
0175 Nosi s Bogom buzdovan pozlaćen,
0176 Skeledžiju groznica uvati
0177 Gledajući buzdovan pozlaćen.
0178 Used’ Marko Šarca od mejdana,
0179 Pak otide preko Srema ravna,
0180 Na večeru stiže u Krušedo;
0181 Prvi su ga zapevali petli
0182 Zapevali proću Manđeloša,
0183 Drugi su ga zapevali petli
0184 Baš na Vuki ispod Vukovara,
0185 Bela ga je zora zabelila
0186 I jarko ga obasjalo sunce
0187 Baš na Dravi pod gradom Osekom;
0188 I on vodu Dravu prebrodio,
0189 Pak otide u grada Budima,
0190 A kad dođe u grada Budima,
0191 Na užinu stiže u Budima.
0192 Platno bele beljare devojke
0193 I međ’ njima sestra Nikolina –
0194 Vezak veze sestra Nikolina
0195 Čistim zlatom, a po čistoj svili.
0196 Božiju im pomoć nazivao:
0197 ”Boćja t’ pomoć, gospođo devojko,
0198 Koj’ su dvori valjena Filipa?”
0199 Al’ besedi sestra Nikolina:
0200 ”Vidiš one visoke čardake
0201 I na njima srčali pendžeri,
0202 Ono s’dvori valjena Filipa,
0203 Ja sam jadna sestra Nikolina!”
0204 Ode Marko kroz bela Budima
0205 Do dvorova valjena Filipa,
0206 A gleda ga budimska gospođa.
0207 A kad dođe Filipovi dvoru,
0208 Pred dvorom je Filipova ljuba,
0209 Na đerđevu sitan vezak vezla
0210 Čistim zlatom a po čistoj svili.
0211 U igli joj nestanulo zlata,
0212 Metnu oči, pogleda na pendžer
0213 I ugleda Kraljevića Marka.
0214 Marko joj je božju pomoć nazv’o:
0215 ”Božja t’ pomoć, Filipova ljubo,
0216 Je li doma moj pobratim Filip?
0217 I zovi ga da se pozdravimo!”
0218 A besedi Filipova ljuba:
0219 ”Dalje jaši konja, orjatine,
0220 Orjatine, pak orjatski sine –
0221 Ako dođe moj gospodar Filip,
0222 Igraće ti po avliji glava!”
0223 Marko Šarcu turski progovara:
0224 ”Popni-de se, Šaro, dobro moje,
0225 Popni-de se snai na čardake,
0226 Te ti vidi kako snaha veze!”
0227 Šarac s’ pope snai na čardake.
0228 Udara ga Filipova ljuba:
0229 ”Dalje jaši konja orjatine –
0230 Ako t’ dođe moj gospodar Filip,
0231 Igraće ti po avliji glava!”
0232 A Marko ti poče besediti:
0233 ”Nemoj mi ga, snao, udarati,
0234 Jer je mome Šarcu omililo
0235 Kako snaa na đerđevu veze!”
0236 Pak se sagnu Kraljeviću Marko,
0237 Trijema je prsti doitio –
0238 Žalosna se triput premetnula,
0239 Tri joj zdrava iskočiše zuba,
0240 Prosuše se venci i đerdani.
0241 Kupi Marko groše i đerdane,
0242 Na poodu ljubi besedio:
0243 ”Ostaj zbogom, Filipova ljubo,
0244 I pozdravi gospodara tvoga
0245 Neka za mnom u meanu dođe
0246 Da ov’ malo srebra popijemo,
0247 Da i njemu štete sasma nije!”
0248 Pa otide Marko u mejanu
0249 Do Ilije, starog mejandžije.
0250 Sede Marko piti vino ladno,
0251 Pa Iliji stade besediti:
0252 ”O, Lijia, brate mejandžija,
0253 Kade smo se, brate, sastanuli,
0254 Odi, brate, da se poslušamo,
0255 Uzmi, brate, buzdovan pozlaćen,
0256 Ti odnesi mladom ekmedžiji,
0257 Nek’ mi dade leba za užinu!”
0258 Uze junak buzdovan pozlaćen,
0259 Pa on ide mladom ekmedžiji:
0260 ”Naj ti tebe buzdovan pozlaćen,
0261 Poslao ti Kraljeviću Marko
0262 Da mu dadeš leba za užinu!”
0263 Ekmedžiju groznica uvati:
0264 ”Nosi leba koliko ti drago,
0265 Aratos mu i zaloge bila,
0266 Odnes’ Marku leba za užinu!”
0267 Kada dođe Kraljeviću Marku:
0268 ”Oj, Ilija, brate mejandžija,
0269 Uzmi-deder buzdovan pozlaćen,
0270 Odnesi-de mladom pišerdžiji
0271 Nek’ mi dade san đakonije!”
0272 A Ilija ode pišerdžiji,
0273 Pa mu daje buzdovan u zalog:
0274 ”Daj mi, brate, san đakonije!”
0275 Pišerdžiju groznica uvati
0276 Gledajući buzdovan pozlaćen:
0277 ”Nosi jela koliko ti drago!”
0278 Pa odnese sana đakonije.
0279 Sede Marko piti vino ladno,
0280 Použina i napi se vina,
0281 Pa usede Šarca velikoga,
0282 Pa otide kroz bela Budima.
0283 Pa čude se budimska gospoda:
0284 ”Mili Bože, valjena Filipa,
0285 On se vali da je dobar junak,
0286 Ali eto dobroga junaka –
0287 Doista je iz Prilipa Marko!”
0288 Ode Marko pod b’jela Budima,
0289 Pa uzima sestru Nikolinu,
0290 Pa je meće za sebe na konja,
0291 Tri puta je prepasa pojasom,
0292 A četvrti od sablje kajasom,
0293 Pa otide u Prilipa grada.
0294 Kada Marko u Prilipa dođe,
0295 On iziva Jevrosimu majku:
0296 ”Jevrosima, gospođo kraljice,
0297 Naj ti, majko, moju posestrimu,
0298 Rani, majko, kao sina Marka,
0299 A udomi kao čedo svoje!”
0300 Ranila je kao sina Marka,
0301 Udomila kao čedo svoje,
0302 Otud Marko steče prijatelje.