Marko Kraljević i Minja Kosturanin5
0001 Tri ti glasa dopanuli hrabru Marku Kraljeviću,
0002 Kraljeviću Marku.
0003 Prvi glas mu dopade od kralja od ugarskoga:
0004 Da ga pođe vjenčati kraljicom, slavnom gospođom,
0005 Kralja ugarskoga.
0006 Drugi glas mu dopade od Janka od vojevode:
0007 Da mu ide krstiti od srdačca mlado čedo,
0008 Ugrin Vojevoda.
0009 Treći glas mu dopade od cara od čestitoga:
0010 ”Dođi, slugo, do mene, ere mi si od potrebe,
0011 Kraljeviću Marko!
0012 Ere ćemo vojevati l’jepom arapskom zemljom,
0013 Da mi nosiš alabarjak pred mojome družinome,
0014 Kraljeviću Marko!”
0015 Kako mi su glasovi Kraljeviću dopanuli,
0016 Poće ti mi hrabar junak staroj majci govoriti,
0017 Starici gospođi:
0018 ”Danas mi su, gospođe, tri glasa dopanuli:
0019 Prvi glas mi dopade od kralja od ugarskoga,
0020 Starice gospođe!
0021 Da ga idem vjenčati kraljicom, slavnom gospođom.
0022 Drugi glas mi dopade od Janka od vojevode,
0023 Starice gospođe!
0024 Da mu idem krstiti od srdačca mlado čedo.
0025 Treći glas mi dopade od cara od čestitoga,
0026 Sv’jetla gospodara:
0027 ” ”Dođi, slugo, do mene, ere si mi od potrebe,
0028 Ere mi ću vojevati l’jepom arapskom zemljicom,
0029 Slugo, dobro moje!” ”
0030 Da mu nosim alabarjak prid njegovome družinome.”
0031 Ali uze stara majka sinu Marku govoriti,
0032 Starica gospođa:
0033 ”Pođi, sinu, nebore u te crkve svete Petke,
0034 Ter mi vjenča’ njega kralja s kraljicom, slavnom gospođom,
0035 Kralja ugarskoga.
0036 I krsti mu njemu Janku od srdačca mlado čedo,
0037 Pak mi pođi, moj sinu, u cara u čestitoga,
0038 Sinu, dobro moje!”
0039 Kako bješe majka rekla, tako Marko i učini.
0040 Tamo pođe Kraljević u te crkve svete Petke,
0041 Kraljeviću Marko,
0042 Tere kralja vjenča s kraljicom, slavnom gospođom.
0043 I krstio njemu Janku od srdačca mlado čedo,
0044 Ugrinu vojvodi.
0045 Pak ti pođe on Kraljević u cara u čestitoga.
0046 Kad je došo hrabri Marko u slavnome u Carigradu,
0047 Kraljeviću Marko,
0048 Stade ti mi hrabri Marko silnu caru govoriti:
0049 ”Što si po me pošiljo, što ti sam od potrebe,
0050 Sv’jetli gospodaru?”
0051 Poče ti mu, njemu Marku, car čestiti govoriti:
0052 ”Ja sam po te pošiljao, ere mi je od potrebe,
0053 Kraljeviću Marko,
0054 Er ti oću vojevati l’jepom arapskom zemljicom,
0055 Da mi nosiš alabarjak prid mojome družinome,
0056 Slugo, dobro moje!”
0057 Tamo pođe vojevati l’jepom arapskom zemljicom.
0058 Oni mi su vojevali na ponahno tri godine,
0059 Turci vitezovi.
0060 Kada mi se dovršila ona treća godinica,
0061 Glasi mi su dopanuli, hrabri Marko Kraljeviću,
0062 Kraljeviću Marko,
0063 Ere mu je Minja Kosturanin b’jele dvore porobio,
0064 B’jele dvore porobio, živijem ih ognjem opalio,
0065 Kraljeviću Marko!
0066 I njemu je poveo staru majku i ljubovcu.
0067 Ali uze car čestiti njemu Marku govoriti,
0068 Zemaljski gospodar:
0069 ”Što si, Marko, u obrazu, nebore pobl’jedio?”
0070 Ali uze hrabri Marko sv’jetlu caru govoriti,
0071 Kraljeviću Marko:
0072 ”Kako ne ću, gospodaru, u obrazu pobl’jedjeti?
0073 Jer je meni Minja Kosturanin b’jele dvore popalio,
0074 Gospodaru dragi!
0075 I meni je b’jele dvore živijem ognjem opalio,
0076 I meni je poveo staru majku i ljubovcu,
0077 Gospodaru dragi!
0078 Neg oć li me ti svetiti, ali ću se sam osvetit?”
0079 Ali uze car čestiti njemu Marku govoriti,
0080 Kraljeviću Marku:
0081 ”Jošte, slugo, vojuj sa mnom i četvrtu godinicu,
0082 Pak mi te ću ja, slugo, prostiti i blagosoviti,
0083 Slugo, dobro moje!
0084 I tebi ću podati moje dobre vitezove.”
0085 Ali uze on Marko gospodaru govoriti,
0086 Kraljeviću Marko:
0087 ”Ni ću tvojega prosta ni tvojega blagosova,
0088 Niti mi ću, gospodaru, dobrijeh tvojijeh vitezova,
0089 Moj čestiti care!
0090 Nego ću se sam svetiti svojom Markovom desnicom.”
0091 Tamo pođe on Marko u lijepu svetu goru,
0092 Kraljeviću Marko,
0093 U lijepu svetu goru, u lijepe manast’jere.
0094 On ti mi se obuče precrnijem kaluđerom,
0095 Kraljeviću Marko,
0096 Pod mantiju pripasa tu Markovu britku sablju,
0097 Pak mi tamo odjezdi u tu madžarsku zemljicu,
0098 Kraljeviću Marko,
0099 U tu madžarsku zemljicu na dvorove vojvodine.
0100 Dobar danak nazivaše u vojvode madžarskoga,
0101 Kraljeviću Marko.
0102 Prid dvorove išetala taj Markova draga ljubi:
0103 ”Bog daj tebe, kaluđere, i tebi mi dobro jutro,
0104 Crni kaluđere!”
0105 Ali uze mlad kaluđer toj nevjesti govoriti:
0106 ”Evo me je pristignula ta lijepa mrkla noćca,
0107 Gizdava nevjesto!
0108 Pristignula mrkla noćca, ostavio bio danak.
0109 Neg mogu li ja ovdi mrklu noćcu noćevati,
0110 Gizdava nevjesto?”
0111 Ali uze nevjesta gospodaru govoriti:
0112 ”Evo je došo na vrata jedan precrni kaluđer,
0113 Dragi gospodaru!
0114 Može li mi ovdjena mrklu nojcu noćevati?”
0115 Ali uze vojvoda toj nevjesti govoriti,
0116 Mladoj robinjici:
0117 ”Čini njemu, nevjesto, da ustane u dvorove.”
0118 Ali uze nevjesta kaluđeru govoriti,
0119 Mlada robinjica:
0120 ”Ušeta’ mi, kaluđere, u dvorove vojevodine.”
0121 Ušeta mi kaluđere u dvorove vojevodine,
0122 Crni kaluđere.
0123 Sjedoše mi ispijati to crveno hladno vince.
0124 Vino ti im služaše Markova gizdava ljubovca,
0125 Gizdava nevjesta.
0126 Na kaluđera zamjerila taj Markovi b’jeli kožuh,
0127 Ter mi uze nevjesta kaluđeru govoriti,
0128 Crnu kaluđeru:
0129 ”Tako mi te ne ubio, kaluđeru, Bog veliki!
0130 Otkud ti je dopanuo taj Markovi b’jeli kožuh,
0131 Crni kaluđere!
0132 Taj Markovi bijeli kožuh i Markovi brzi konjic?”
0133 Ali uze kaluđer toj nevjesti govoriti,
0134 Mladoj robinjici:
0135 ”Bolan mi Marko dođe u našemu monastiru,
0136 I on mi je priminuo u našemu monastiru
0137 Kraljeviću Marko,
0138 I on mi je ostavio taj Markov bijeli kožuh,
0139 Taj Markov bijeli kožuh i Markova brza konja,
0140 Kraljeviću Marko.”
0141 Kako mi je nevjesta te riječi razumjela,
0142 Suze ti je prolila niz gospodski bijeli obraz,
0143 Gizdava nevjesta;
0144 Uz obraz je udari taj madžarski vojevoda.
0145 U Marka ti pripuknu to junačko živo srce,
0146 Dobroga junaka,
0147 Ispod mantije potrže tu junačku britku sablju.
0148 Glavicu ti osiječe madžarskom vojevodi,
0149 Turčinu junaku.
0150 Pak mi njemu pokupi to njegovo pusto blago.
0151 Napokonj mu bijele dvore živijem ognjem popalio,
0152 Turčinu junaku.
0153 Zdravo Marko izjezdi iz lijepe madžarske zemlje.
0154 Ovo mi je tada bilo, a sada se spominujem,
0155 Moj vidovni Bože,
0156 Ti mi, Bože, uspomeni i na moje dobro zdravlje!
