Marko, sin mu i žena mu
Poйde Marko crъkvi da si ide,
Da si ide crъkvi Ravanici.
I povede sina Manoila.
Яhna Marko konя Šareяna,
A Manoil konče sitnootče. 5
Otidoha do široko Skopie.
Togaй se e Marko sъsetilo,
Če zabravil knigi vangelйe,
Pa povrъnъ sina Manoila,
Da donese knigi vangelie. 10
Vrъnal se e sina Manoila,
Pa si oka na negova makя:
„Daй mi, male, klюči ot portite!“
A makя mu ni čue, ni ae,
Nalo sedi z drugarki gidii, 15
Ta si pie tova ruйno vino,
Ruйno vino i lюta rakйя.
Rasrъdi se sina Manoila,
Ta podritna konče sitnootče,
Prevrъlьi go prez beli duvare, 20
Pa si okna na negova makя:
„Daй mi, male, klюči od zemnici!“
A makя mu ni čue, ni ae,
Pa si pie vino i rakйя.
Rasrъdi se sina Manoila, 25
Ta podritna vrati na zemnici —
Izletoa vrati sъz direci.
Progovara negovata makя:
„Vala vaze, moi bre drugarki,
Я ubite sina Manoila!“ 30
Progovarat neйnite drugarki:
„Vala tebe,Markovoto libe,
Kak se bie toa lepi юnak?
Bbg da bie negovata makя! —
Uzela e sablя pešakinя, 35
Щo se vila, щo se sama krila,
Щo imala devet pedя ъrgя,[1]
Ta ubila sina Manoila —
Otsekla mu glava do ramena.
Zverйla se kade da go dene, 40
Če go skrila u temni zemnici —
U zemnici niщo živo nema,
U zemnici voda do kolena,
U vodita šavar[2] nat kolena,
U šaviro zmйi i guщeri. 45
Počeka si Marko Manoila,
Počeka go ni mlogo, ni malko,
Počeka go tri meseci vreme.
Pa se vrъna Marko nanazade,
Ta si doйde na negovi dvori, 50
Pa si oknй na negovo libe:
„Vala tebe, moe prъvno libe,
Kade dena sina Manoila ?“
Odgovori Markovoto libe:
„Nazat, nazat, vrъli pianice! 55
Kade ispi sina Manoila?“
Progovori Marko dobъr юnak:
„Я stoй, libe, ti tova ne dumaй,
Da se sveto s nas šega ne bie!“
Pa e puщil temni temničйri 60
I im dade po dve, tri žlъtici
Da namera sina Manoila.
Prъvi puщi po Vidin planina,
Ftori puщi pokraй Černo more,
Treti puщi pokraй Belo more, 65
A četvrъti — po temni temnici.
Našli sa mu sina Manoila,
Našli sa go u temna temnica —
Otsečena mu glava do ramena.
Gina Stanimirova, s. Gradec
