Markovo prvo junaštvo

* * *


Markovo prvo junaštvo

(Iz Bosanske Krajine)

Marko sjede večerati s majkom
Suva ljeba i crvena vina.
Nasmija se Kraljeviću Marko.
Pita njega ostarjela majka:
»O moj sinko, Kraljeviću Marko, 5
Čemu si se nasmijao sinko?
Il’ se smiješ tananoj večeri,
Ili meni, ostarjeloj majci?« 
Odgovara Kraljeviću Marko:
»Oj Boga mi, moja sgara majko, 10
Ne smijem se tananoj večeri,
Što Bog dao, to i večeramo.
Nit’ se smijem tebi ostarjeloj,
Jer će svako ostariti, majko,
Već mi na um nešto pade, majko! 15
Kad ja bijah od šesn’est godina,
A moj Šarac od tri godinice,
Ja povedoh da potkujem Šarca
I ponesoh Šarčevu strunjicu,
U strunjici Šarčevu obuću. 20
Kad ja bijah nasred polja ravna,
Al’ eto ti Golišan vezira
I sa njime do trista Turaka,
Oni vode trijest robinjica
Svezanijeh ruku naopako. 25
Kad robinje mene ugledaše,
Sve u jedno grlo povikaše:
»Bogom brate, Kraljeviću Marko,
Daj nas pusti iz ropstva prokletog,
Ja l’ za blago, ja li za junaštvo, 30
Pa ćeš steći trijest posestrima,
Koje će te spominjati, Marko,
Kao sestre brata rođenoga.«
To se meni ražalilo, majko,
Pa ja priđoh Golišan veziru, 35
Poklonih se do zemljice crne,
Poljubih ga u skut i u ruku,
Pa mu počeh govoriti, majko:
»Gospodaru, Golišan vezire,
Pusti meni trijest robinjica, 40
Evo tebi sedam tovar’ blaga!«
Kad to čuo Golišan vezire,
On na mene oči iskolači,
Pa uzima trostruku kandžiju,
Pa me poče udarati njome, 45
Udari me nekoliko puta.
Kad je mene malo doboljelo,
Ja pogledah oko sebe, majko,
Al’ nemadoh ništa od oružja,
Već potegoh Šarčevu strunjicu, 50
U strunjici Šarčevu obuću,
Pa udarih Golišan vezira,
Udarih ga u čelo junačko,
Pade vezir u travu na glavu.
Ne čudim se, moja mila majko, 55
Ne čudim se što mu čelo puče,
Već mu oba oka iskočiše.
Pa poćerah po poljani Turke.
Ja da ti je stati pa viđeti:
Stoji zveka u strunjici ploča, 60
Stoji jauk po polju Turaka,
Stoji vriska trijest đevojaka.
Dok s’ okrenuh nekoliko puta,
Al’ na polju žive duše nema,
Osim osta trijest đevojaka. 65
Odvezah im prebijele ruke
I opravih na trideset strana
Da kazuju kako nam je bilo.
To je meni na um palo, majko,
Gdje učinih veliko junaštvo 70
Bez topuza i bez britke ćorde
I bez kakva ubojna oružja,
Zato sam se nasmijao, majko!«

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Narodne pjesme iz zbirke Nikole T. Kašikovića, Svjetlost, Sarajevo, 1951, str. 162-165.