Malo ih je...  (1894) 
Pisac: Stevan Bešević


Nemojte mi reći ljudi,
Da sam pesimista,
Što u mlogoj pjesmi mojoj
Čista suza blista.

Zar bi htjeli danas sm’jeha
Satire i šale?...
Kad se crne oblačine
Na nas uzvitlale!

U poroku crnih zala,
Ljudi traže slasti,
Brat na brata hajku diže
Da ga upropasti.

Haj,... gdje jekne glas očaja,
Satrvenih nada,...
... Vraži kikot odgovara:
„Neka ga, nek pada!”

Šta ste ljudi?!... Mrska djeca
Zloboradna b’jesa?...
... Ili lutke nalickane
Od krvi i mjesa?!

U mamilu na sve spravni,
Gdje podlosti treba,
... Nenasitnom jurnut željom
Grabljiva jastreba.

Kamen-srce neće drhtnut’
S bratskoga poraza,...
A vrlina?... čovječanstvo?...
— Gola to je „fraza!”

Danas borac,... sutra ništa,
Danas kremen,... sutra mama,
... Tanki prutić koga vjetar
I najmanji vije... slama.

Nema danas postojanja,
Ni vječita tvrda duba,
stiskam čelo, strepeć’ mislim:
Ima l’ pravih rodoljuba?!

Rodoljuba ima dosta,
— Ta Srba je na hiljade!
... Al’ kol’ko je među njima
Što za rod i mr’jeti znade?!

Što na bratsku suzu ganut,
Suzom odgovara,
Od milošte brata tješi,
Njedra mu otvara?

Malo ih je!... Al’ kada bi
Bratska mržnja pala,
... I složena braća jedno
Kolo zaigrala:

*

Uskrsla bi sreća, slava
Iz davnoga groba;
Dosta pjesmo!... Vaj, umukni,...
... Doć’ će i to doba!

Spljet.

Izvor

uredi

1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 14–15, str. 209.


 
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Stevan Bešević, umro 1942, pre 82 godine.