Maestral
| Proljetni sonet Pisac: Mirko Korolija |
U kasno jutro sunce pali jako;
šume platane, i vali pjenuše,
i so miriše. To maestral duše
i škropi st’jenje proslano i mlako.
S mirisom školjki i mora, i slatko
šumoreć’ pjesmu svoje vlažne duše,
sleće u ruže, što se s njime ruše
i trune s naših pergola polako.
I cio kutak naš miriše s njime,
i naše svilne zavjese, i naše
plamene duše pune noći strasne,
i san vaš skori, teški poput plime,
i sna još pune trepavice vaše,
i poljupci i vaše r’ječi krasne.
Izvor uredi
- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 241.
|