Lula Marka Kraljevića
|
Napomene
Na ove su pjesme nalik pjesme: u Alačevića I br. 91. i br. 107. i u Jelušića Štrkova I br. 16.
U Alačevia br. 91 (iz Makarskoga Primorja u Dalmaciji; st. 43) kao u sprijed štampanoj Pavlinovićevoj.
U pjesmi br. 167. (iz Makaraskoga Primorja: st. 53) konja jaše Kraljević Marko preko one gore "Rumanije" i sretne pedeset Turaka, a pred njima Tošića Stojana Svi pedeset kese isprazniše, dok Markovu lulu napuniše "još mu pravo nije puna pusta."
Al ne vadi Tošiću Stojane,
On ne vadi, žalosna mu majka!
Već on stane govoriti Marku:
"Daj de, Marko, carevinu plati,
A ti ideš po zemlji carevoj,
A ta gaziš careve drumove,
Triba, Marko, da ti harač dadeš."
Al govori Kraljeviću Marko:
"Baš ako je i to spalo na me,
Ja ću platit, da koga ću vraga!
Odi amo, da ti harač dadem."
Primaknu se Tošiću Stojane.
Primaknu se, žalosna mu majka!
Kako s' više odmaknuti ne će.
Da mu harač, lulu i duvana.
U zlo ga je mesto pogodio,
U zlo misto, u čelo junačko.
Gdi mu ništa škode ne učini.
Čelo puče, oči iskočiše,
Puče lula na devet komada,
Puče glava na trines komada
Turci žale Tošića Stojana,
Marko žali lulu i duvana.
Al govori Kraljeviću Marko:
„Bezer tebe, Ture, s glavom bilo!
Ja se jesam s tobom našalio,
A ti, Ture, za šalu ne primaš,
More Turce, ti si slabe glave,
Ja se ne bi s tobom našalio.
Mili Bože, čudnoga junaka,
Gdi poginu od lule zemljive,
Kamo l' ne bi od mog buzdovana!"
U Jelušića-Štrkova (iz Sinja u Dalmaciji; st. 34) gorom jaše Kraljević Marko i proklinje je, što u njoj nema kapi vode, da napoji sebe i šarina. Vila mu iz gore progovara, neka ide malo naprijed, pa će naći "Dunaj, vodu ladnu" i na njemu vilu brodaricu, koja traži čudo brodarine „od junaka po desnicu ruku, a od konja obe prve noge". Kad se Marko napije vode, pođe malo naprijed i susretne trideset Turaka s Omer-barjaktarom. Turci mu pune lulu, a Omeru nije pravo, što je ostavio društvo bez duhana. Marko ga ubije lulom.
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897. str. 235-236.