Ludo mlado konja igra doz, doz

* * *


[Ludo mlado konja igra doz, doz]

Starijem bratu

Ludo mlado konja igra doz, doz.[1]
Uz livade, niz livade.
S' noge bije zemlju trese,
a na usta plamen vrca.
Ručak ruča Kumanovo 5
obeduje Žegligovo.
Susreće ga mala moma
pa govori mala moma:
„Što se itaš ludo mlado?
Jel' se itaš stara majka? 10
Jel' se itaš mila sestra?
Jel' se itaš mala moma?“
Progovara ludo mlado:
„Ne se itam, stara majka,
nit’se itam, mila sesta, 15
nit' se itam, mala moma.
Imam brata postaroga
govor bije da se ženi.
Slunceto je na zapadu
svatovi su na poodak 20
ja da idu dever da sam.
Da blasoviš ludo mlado!


Reference

  1. Svaki stih treba ponoviti sa: doz doz.

Napomena

Izvor

  • „Carigradski glasnik", br. 10; 7. III 1902, str. 4. Kosta Aranđelović: Lazarice (Stajovci i okolina - Preševska kaza) II