Lov lovio Tahir Atlagiću
Lov lovio Tahir Atlagiću,
Ispod b’jela Vlahovića dvora.
On ne lovi da lovak ulovi,
Već da vidi Vlahovića Fatu.
Izlazila tanana robinja, 5
Iznosila jaldozli maštrafe,
Da zahvati bunar-vode hladne.
Govori joj Tahir Atlagiću:
„Bona bila, tanana robinjo,
Gdje ti spava beže Vlahoviću? 10
Gdje li vjerna ljuba Vlahovića?
Gdje li kćerka, Vlahovića Fata?"
Odgovara tanana robinja:
„A boga mi, Tahir Velagiću,
Beže spava u novom aharu, 15
Begovica u vrućem hamamu,
L’jepa Fata na visokoj kuli."
Progovara Tahir Velagiću:
„Bona bila, tanana robinjo,
Kada bude veče po akšamu, 20
Ostavi mi otvorena vrata,
Daću tebi diziju dukata!"
Odgovara tanana robinja:
"Bogme neću, Tahir Atlagiću."
Progovara Tahir Atlagiću: 25
„Bona bila, tanana robinjo,
Daću tebi Muju bazerđana."
Ašik kučka za Mustafom bila!
Ostavi mu otvorena vrata.
Kad je bilo veče po akšamu, 30
Dok eto ti devet Atlagića
I deseti Tahir Atlagiću,
U bijele dvore uniđoše,
Do bijele kule Vlahovića.
Devetera vrata otvorili, 35
A deseta vrata popalili,
Uljegoše u bijelu kulu.
Kad li Fata leži na dušeku,
Pa uzeše Fatu sa dušekom,
Pa je nose pokraj vode hladne, 40
U šajku se lađu zavedoše.
Prehnu Fata rukom po vodiji:
„Jalah, majko, odnese me voda!"
A ljubi je Tahir Atlagiću:
„Ne nosi te, draga dušo voda, 45
Nego sreća i moja i tvoja.
Pod glavom ti devet prstenova
I deseta burma pozlaćena!"
Progovara ljepotica Fata:
„Čija burma, onog i djevojka." 50
