Lijena cura seljačka

* * *


Lijena cura seljačka

Lijena cura ta ne tka,
Al’ po selu dobro zja;
Govoriti dobro znade
Kako druge slabo rade.
Ima dobar sluh i vid, 5
Al’ izgubi sram i stid
Jer sve znade ko što ima,
Samo posla se ne prima.
Znade ko se s kime ljubi
I po selu o tom trubi. 10
Kod majke joj niš ne fali,
Nevaljalstvom još se hvali:
„Kad je moja mama prela,
A ja bome nijesam htjela.
Kada tata na me vika; 15
Mene brani moja strika;
I mama me nekad brani,
Ipak poslje zagalami
Pa ljutito meni kaže:
„Šta će s tobom biti, vraže? 20
Vrijedne cure se udaju
I prosaca dost’ imaju;
Mojoj vrijeme da se uda,
Nit je ruva, nit je kuda.
Ko će uzet’ vraga lijena, 25
Što će kome lijena žena:
Da je drži na paradi
I da jadnik za nju radi?
Nema takvih, sama kaži,
Zato ni’kav te ne traži.“ 30
Pa me onda prstom gura:
„Predi, ćeri, ti si cura!
Radi nešto, bog ti ne da!
Vidiš da te selo gleda.
Ostaćeš mi cura stara, 35
Pa će trebat’ puno para;
A zbog novca ko se ženi,
Nema sreće, teško meni!“
Kada mama tako jasa,
Vidim i ja loša glasa, 40
Al’ joj kažem: „Ćuti, mama!
Udaću se ako ’š nama!
Daj mi kravu i dva vola,
Udaću se ja i gola.
Nemam svile ni odijela, 45
Al’ sam lijepa i debela.
U selu su cure mnoge,
Al’ nemaju ’vake noge.
Moram priznat’, nije šala;
Rado bi’ se ja udala. 50
Često mislim o dečkima,
To sigurno znade mama.
Po noći se sva uzbudim,
Hoću skoro da poludim
Jer mi đavo nešto zbori, 55
A u meni vatra gori;
Slabo spavam još od lani,
I tako mi teku dani;
Kao da me buve kolju,
Sama spavat’ nemam volju; 60
To nikako da me prođe:
Udaću se koji dođe!
Nek je gori nego i ja,
Ipak bi me malo grija’,
U mraku mi nešto šapko; 65
I pod plahtom malo drapno;
Bacila bi! ovo breme,
Brže bi mi teklo vreme.
To ja nemam kome reći,
Tako teret još je veći. 70
Obzirem se jadna svuda,
Neko misli da sam luda.
Moram mami reći glasno
Neka ćuti jer je kasno;
Dok sam mlađa kraj nje bila, 75
Što me radu nij’ učila.
Hranila me i mazila
Da joj budem kao vila;
Mjesto mene je radila
Da me ne bi umarala. 80
Ja nauči tako mlada
Lijepo živit’ i bez rada.
Mila nano, sad je tako,
To s’ ne m’jenja više lako.
Sad mi traži muža tralju 85
Koj’ ne traži ženu tkalju,
Nego miraz koji lovi:
Ode krava i volovi!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 210-212.