Bijela je pokliknula vila
svrh Pustoga Lisca visokoga;
kliče mlada Omutić-palangi
po imenu Berovića Marka:
"Zlo ti jutro kod ovacah, Marko!
U zo čas si ukrotio ovce
po palanci i turskom ćenaru!
Žalbe su se na tebe dignule,
oće tebe udariti Turci,
Hercegovci krvavi junaci,
od Klobuka i od Korjenićah,
od Trebinja i od Nevesinja.
Veziru su dodijale dave
na krvave Cuce i Trešnjevce
na krem pasuć tursku carevinu."
Nego Marko odgovara vili:
"Muči, vilo, stali ti s kamenom!
Mene Turci udarit ne smiju
doklen mi je kod ovacah Vuko,
oko Vuka deset Perovićah.
Vuka znadu i otprijed Turci;
on se s njima i priđe igrao,
igrao se kvočke i pilićah.
Druga momčad boja zaželjela,
jer su male puške prifatila,
a dugijeh polovina nema;
boga mole da im udre Turci,
da bez pare i duge nabave!
Pa dok mi je pet stotinah Cuce
i toliko ljuta Ozdrinića,
ne smiju mi udariti Turci.
A skoro sam vjeru ufatio
s Mušovićem Osman-kapetanom
i njegovim ljutijem Nikšićem,
a kad oni na me udrit neće,
ne bojim se mrtva Korjenića
ni lukara iz grada Trebinja."
Opet vila odgovara Marku:
"Zla je vjera u Turčina, Marko!"
Nego Marko ne obrati glave,
već uljeze jopet u kolibu.
U taj doba udariše Turci,
šest stotinah pješca i konjika,
ovkoliše ovce i torinu,
posjekoše u kolibu Marka.
No iskoči Golubović Vuko
baš sa ono desetak momčadi
iz aljinah bez pola aljinah.
Kad pogleda ovce u torinu,
ali su ih ovkolili Turci
i od tora strugu odstružili.
Onda Vuko pali džeferdara,
te pogodi na strugu Turčina -
dva ubio jednog proz drugoga,
pa klikuje iz kolibe Marka,
a sokoli đecu oko sebe.
Ćeca gađu i dobro pogađu,
biju Turke i torinu brane,
no svjetina kad složno navali,
predobije zemlje i gradove,
a kamoli ovčarsku torinu, -
odjaviše niz Rudine ovce.
Za njima se napuštio Vuče
sa momčađu, uzdanom družinom,
Rudinama razagone Turke;
sav su plijen njima ugrabili
jošt im deset glavah otkinuli.
Evo više jada od Turakah,
jer ne znaju bježat Rudinama;
ja ćera ih s momčadima Vuče,
dok ih ugna u pleme Grahovo;
sjekli su ih što su mogle ruke
i po breme uzeli oružja.
Pasi, Vuče, sad Rudine s mirom,
ne može te niko ukoriti, -
ti si strica osvetio Marka
i bratića mlada Markovića.
Od tebe će zaminovat Turci,
jere si ih dobro naučio
ladit kašu niz travne Rudine;
a ako te štogođ i zadiju,
jopet im se ka priđe pojavi,
pa će šukat oganj u kapicu
i probudit tursku kukavicu.
