5
Lijek Budimske kraljice
Pasla ovce čobanica Jana
Pod Budimom gorom i dolinom.
Viš' nje dvije tice prelijeću,
Zlatni krila a srebrni perja,
Lećele su, pak su govorile:
„Fala Bogu i Bogorodici!
„Divna ti je Budimska kraljica!
„Ali joj je zaludu ljepota,
„Kada nema od srca poroda.
„Da bi znala Budimska kraljica,
„Da dobavi bilje i bilježje,
„Kose s glave od dvanaest stana,
„Imbrišima od devet Marija,
„Svake svile od sedam terzija,
„A šest krpa od šest udovica
„I jabuku vjerene đevojke,
„Pa uvati ribu zlatnokrilu,
„Da od krvi po čaše nalije,
„A po čaše vina prinalije,
„Pa po pače obličke popije,
„A s po čaše da lice umije,
„A izjede zelenu jabuku,
„0dmah bi se ona nabređala
„I rodila ka' jabuku sina.“
One misle, niko ih nečuje,
Začula ihčobanica Jana;
Po poljani ovce ostavila,
Ona trči u Budimu gradu,
Te kazuje Budimskoj kraljici,
Što govore tice zlatokrile.
Kada čula gospođa kraljica,
Po Budimu razaslala sluge,
Nađoše joj sve, što tice kažu:
Kose s glave od dvanaest stana,
Imbrišima od devet Marija,
Svake svile od sedam terzija,
A šest krpa od šestudovica
Ijabuku vjerene đevojke,
Uvatiše ribu zlatokrilu,
I od ribe krvi natočiše,
I s crvenim vinom smiješaše.
Kad kraljica polak je popila,
S polovicu lice je umila,
I izjede zelenu jabuku,
Do godine porodila sina:
Rumenij' je od svake jabuke
A ljepši je od svake đevojke.
Kralj Budumski čudan šemluk gradi,
Joštčudnije gradi zadužbine,
Sve na slavu Boga milosnoga.
