Lihvarka/32
| ◄ POJAVA V | POJAVA VI | POJAVA VII ► |
POJAVA VI
(Ulaze: Anka i Stevan sa zapaljenim svijećama, koje ostave na sto; za njima Pavle pa Stavre. Stavre ima neobično veliku mašliju crvene boje, oko vrata, uspravljenu jaku od košulje, koja jako strši napolje i „halb-cilindar“ bijele boje. U rukama nosi dvije velike boce vina.)
STAVRE: Da, da, gospodine moj, pravi negotinac! Nećete ni tri čašice popiti, pa ćete biti kao zemlja! (Za se.) Da Bog da ti presjelo! (Glasno.) Eto n. pr. ja već dotjeram do četiri, ali ja sam stari majstor (nakašlje se dapošljednju riječ zabašuri), to jest vinar; znate ja s vinom trgujem.
SAVIĆKA (Pavlu): Mišljah da ćete ranije doći, pa vas očekivah.
PAVLE: Poslovi su me zadržali. (Za se.) Šta li je baba Maca uradila?
STAVRE: A gde je Jela?
SAVIĆKA (Anki): Idi je zovi. (Sa šalom.) Badava, kir Stavre hoće da zaludi nekog. (Anka ode.)
STAVRE: Eh, gospođo, ta znate hoću i ja malo u kicošluk.
|