Lihvarka/28

ČIN II

POJAVA II

POJAVA II
(Stavre i baba Maca dolaze.)

STAVRE: Čuješ, baba Maco, ne razumijem ti ja te tvoje zagonetke šta znače; eto cijelu noć ne zaspah, misleći šta si to govorila — pa opet ništa.
MACA: A šta sam ja to govorila?
STAVRE: „Med, leptir na med“, i šta ti ja tamo znam! Tu mora nečega biti, čuješ?
MACA: He, he, kir Stavre! Da bogme da ima nečega, jer gdje je meda tu bude i leptirova. Eto n. pr. ruža je puna meda; za to oko nje oblijeću leptirovi. Ono, doduše, nađe se i po koji bumbar te čuva ružu, ama su vragovi ti leptirovi! Ugrabe, ti baš onda, kad je bumbar u poslu, pa sav med posisaju.
STAVRE (zamisli se): Hm! Šta to može biti?
MACA: A šta radi Jela?
STAVRE (osmijehue se i sumnjivo): Vraže nijedan! Otkud sad na Jelu dođe?
MACA: Baš je prava ruža, lijepa kao ruža, pa slatka kao ruža.
STAVRE (dosjetivši se): A ha! Sad razumijem! Šta? da nijesi što opazila? (Jače.) Bre, jes’ čula Maco! Nemoj se šaliti samnom. Ja sam trgovac, ja nijesam tek koje šta! (Tiše.) Nego, ako ima što, a ti kaži!
MACA: Zar ti misliš da se tajne, koje znamo, tako olako iskazuju?
STAVRE: Tajne?! Maco,kažem ti, nemoj me mučiti! (Opet tiho i povjerljivo.) Znaš, Maco, ta kad sam ja tebi dužan ostao? Eto i onda, kad si mi iz karata predskazala, da ću dobiti Jelu... Ta ti znaš... he, he, he!
MACA: Bože moj, pa djevojka je mlada! Ko zna kuda nju njena pamet zanosi? Ona će do duše poslušati tetku; ama ko će joj zabraniti da i svoje srce posluša. Moj kir Stavre! tako se i Lenka Lelekova udala za nepriliku, pa šta nije njen muž činio da ga zavoli; i dok je ja nijesam zatravila, nije taj mogao ništa učiniti. Ali mi je dobro i platio, Bog neka mu da zdravlja njemu i njegovom malom sinčiću; a baš mu je lijep i od nekuda došao nalik na Živana Stojninog.
STAVRE (ljubopitljivo): Šta zar ti umiješ da zatraviš?
MACA (produžuje): Ili na primjer u oči Ivan-dana da odeš u onu „mračnu pećinu“ na groblju, pa da oko pola noći uhvatiš slijepog miša i da mu otkineš lijevo krilo, pa to lijevo krilo da metneš u desnu cipeiu. E ta nije da će te djevojka voljeti, nego lijepo da umre za tobom.
STAVRE (Preti joj prstom.): He, he, he! Seka Maco, baš ste vrag!
MACA: Nego za tvoju ljubav ja ću nešto jeli još ovog večera uvračati. Ostavi ti samo mene s njom, pa se ne boj.
STAVRE: E, de, de, Maco, učini što znaš, a ja ću već... Nego molim te pripazi der, da se kako god sa onim, znaš onim Pavlom ne sastane na samo. Ko zna, vrag ne spava; a djevojka je još neuka pa i ne razlikuje pravi biser od lažnog.
MACA: Ne brini, ja ću već paziti. A gle, ta evo je gdje dolazi.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.