Lihvarka/25

ČIN II

POJAVA XII

POJAVA XII
(Pavle i Maca sami)

MACA: Produžite, djeco, samo produžite. Ta i Bog veli: ljubite se, djeco.
PAVLE: To ste vi bili, tetka Maco?
MACA: He, he, he! Nije vam pravo što vam pokvarih sastanak, mačići moji! Ničem kud me i ne siju. Ali vi kao da ste se u tuđ posao umiješali.
PAVLE: Kako to?
MACA: To mlijeko, što ga srknuste sad, kao da je drugi kupio.
PAVLE: Djevojka me voli!
MACA: A nju kir Stavre, a kir Stavru begeniše gospođa Savićka. A, drugo bi bilo, kad bi tebe gospođa Savićka rado imala.
PAVLE: Ah, to je ono čega se najviše plašim.
MACA: Pa Stavre je sa gospođom o proševini ugovarao.
PAVLE: Ao, da matorog lupeža! Hoće najljepšu jabuku, ispred nosa, da mi uzbere! — A zar je Jela na to pristala?
MACA: Nije, Nije! A zar bi se ljubila s tobom da je pristala? O pristaće ta da čak i kod mene u posjetu dođe, samo ako dozna da ćeš ti tamo biti.
PAVLE: Hajde, tetka Maco, molim te, nagovori je da dođe kod tebe! Daću ti lijepu haljinu za tvoju Julčicu. Ne znaš, kako mi je teško što ne mogu s njome da razgovam; ovdje mi je nemoguće! svi paze, svaki motri, da ne mogu ni da je pogledam.
MACA: E dobro, dijete, učiniću ti tu ljubav. Znam ti pokojnu majku, bijaše dobra duša, Bog joj dao rajskog naselja!

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.