Lepa i ružna
Nije nužno, da ja ljubim ružno —
Ružnu neću, za lepom umreću.
Al’ mi naši ružnu namećedu,
Oće meni spce da izedu! —
Volem lepu, ma sirota bila,
Nego ružnu, da je na njoj svila:
Svila biti, pa se poderati,
Ružna meni do groba ostati!
Izvor
urediStevan Bošković. 1862. Bačvanske pesme. Pečatnja Ignjata Fuksa: Novi Sad. str. 14-15.