Lako li je bog ćevojci dao,
koja nema sebi gospodara
dok ne sveže ruke kod oltara;
a kad sveže ruke kod oltara,
onda ima sebi gospodara 5
i sjeća se svoga đevovanja,
đevovanja, zlatnog carovanja,
i slobode što je uživala,
i milošte i majčina krila
radi dragog što je ostavila. 10
Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 37.
