Kuća, kamen i klak
Hvalila se kuća: divna ti sam, lijepa li sam, tvrdali ti sam! Da mene nije, što bi svijet na ovome dunjaluku? — Progovori kamen: a da ti nije mene, bi li bilo tebe? Čuje klak, pa obojicu naruži, govoreći: kami bi vas bilo i tvrdo i lijepo, da nije mene i da vas ja ne držim mojom snagom. Zaplače se iz duvara pržina i reče: jazuk vam bilo! Bud li mene sirotnu i sitnu zatrpaste u duvar, te ja držim i kamen i klak i svu japiju, kako se ne stidite i mene uz vas ne pohvalite?
Reference
urediIzvor
urediVrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 194.