Kum zlo misli, pa zlo prolazi
Kad je mora u svjet udarila,
Pomorila i staro i mlado,
Rastavila i milo i drago —
Otac s majkom svog jedinca čuva,
Al' s' razbolje i otac i majka, 5
Umrije mu i otac i majka,
Osta junak od sedam godina,
Malo za tim vr'jeme postojalo,
Malo vr'jeme šest godina dana,
Stadoše mu ljudi govoriti: 10
„O, Mijajlo, hoćeš se ženiti?“
On zaprosi u kralja djevojku,
Kralj mu dade ne reče riječi.
Nadmetnu se od Nijemca kralju
Da preprosi lijepu djevojku; 15
Al' njemu je Bog i sreća dala,
Njega pazi i tast i punica,
A najviše lijepa djevojka!
Zovnu kuma od Nijemca kralja
Da ga vjenča s lijepom djevojkom. 20
Vjenča njega od Nijemca kralju,
Kuma kumu boščaluka daje
Od inđijske i najljepše svile;
A kum kumi uzdarja ne daje,
Već joj staje nogom na pašmagu; 25
„Dođi, kumo, o Đurđevu danu
„Mom, kumice, dvoru bijelome,
„Tu ćemo se l'jepo darovati.“
Malo za tim vr'jeme postojalo
U dvoru se nađe čedo malo, 30
Čedo malo, ali muška glava,
Zovne kuma od Nijemca kralja
Da joj krsti čedo prenejako.
Krsti čedo od Nijemca kralju,
Kuma kumu boščaluka daje 35
Od inđijske i najljepše svile;
A kum kumi uzdarje ne daje,
Već joj staje nogom na pašmagu:
„Dođi, kumo, o Đurđevu danu
„Mom, kumice, dvoru bijelome, 40
„Tu ćemo se l'jepo darovati.“
Opet prođe godinica dana,
U dvoru se malo čedo nađe,
Malo čedo, ali muška glava,
Zovne kuma od Nijemca kralja 45
Da joj krsti čedo prenejako.
Krsti čedo od Nijemca kralju,
Kuma njemu boščaluka daje
Od inđijske i najljepše svile;
A kum kumi uzdarje ne daje, 50
Već joj staje nogom na pašmagu.
Kad je bilo o Đurđevu danu,
Ona posla dvoje djece ludo
Svome kumu, od Nijemca kralju.
Kad su bili do kumova dvora. 55
Daleko ih kume ugledao,
Pa je pred njih sluge opremio,
Baciše ih na dno u tamnicu.
Ban Mijajlo kumu odlazio,
Daleko ga kume ugledao, 60
Malo bliže sluge opremio —
Baciše ga na dno u tamnicu,
Ban Mijajlo knjigu otpisuje,
Otpisuje svojoj vjernoj ljubi:
„Oj, bora mi, moja vjerna ljubo! 65
„Mene kralju u tamnicu baci,
„I premila dva nejaka sina,
„Oba su mi preminula, ljubo,
„Već ti hajde u kumove dvore,
„Te ti moli kuma a nekuma, 70
„Baš ovoga od Nijemca kralja,
„Da me pusti iz ove tamnice.“
To se njojzi na ino ne more
Veće ide kumu gospodaru.
Daleko je kume ugledao, 75
Malo bliže pred nju išetao,
Uze kumu za bijelu ruku,
Pa je vodi na visoku kulu,
Pa je zove na bijelo krilo:
„Hodi, kumo, da ti ljubim lice!“ 80
Kad se njojzi na ino ne more
Ona sjela na bijelo krilo,
Lijevom mu puce raspinjaše,
A desnicom nože izvađaše,
Te je kuma u srce udrila, 85
Koliko ga lako udarila
Na nožu mu srce izvadila,
Pa uzima ključe od tamnice,
Te izvede svoga gospodara,
Pa Mijajlu tiho govorila; 90
„O moj čojče, mili gospodaru!
„Ove nože sjurila sam kralju
„Baš u prsi gdje mu srce kuca,
„I na nožu srce izvadila,
„Neg' bježimo dvoru bijelome!“ 95
I odoše dvoru bijelome.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg