Kroz polje lutam...

Kroz polje lutam... Pisac: Đorđe Glumac

Kroz polje lutam vedar i tih,
U stopu radost me prati
I šumom granama leta...
Lutam i danas ja ću stati
Kraj svakog mirisnog cveta
Da gledam kako u kaplji rose
Radost dugama blista
S pupoljka svakog lista,
A moje usne, ko gnezdo, nose
Raspevan jedan stih.

Lutam i mislim na dva oka crna:
Nebo se nadama plavi,
Miriše ruža kraj oštroga trna
I ljubičica, skrivena u travi;
Dva oka crna ko da ponoć nose,
A blaga ko u srne —
Zagledam u dno svake kaplje rose
I tražim te oči crne.

Sanjam i lutam, praćen od svih
Šumova, mirisa cveća,
Po stazi što trči kroz sunce
I senke drveća,
I radost u stopu prati me
I beži na sve strane:
Na usnama mojim jedno pupi ime
I ko cvet sa pune grane
Jedan po jedan otkida se stih.

Izvor

1928. Život i Rad. Godina 1, knj. 1, sveska 1, str. 52–53.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đorđe Glumac, umro 1939, pre 85 godina.