Kraljević Marko osvetio brata Andriju
Pije vino Kraljeviću Marko
I sa njime Kraljević Andrija,
Piju vino pod jelu zelenu,
U Krčmaru zelenoj planini.
Kad se braća napojiše vina, 5
Tada Marko bratu govorio:
„O moj brate, Kraljević Andrija,
Šta bi sade brate najvolio,
Da naljeze putem kroz Krčmara?"
No govori Kraljević Andrija: 10
„Ja bih sade, brate, najvolio,
Da naljegu bugarski svatovi,
Da navedu bugarsku đevojku,
Da otmemo bugarsku đevojku,
Da otmemo bugarskoga sina, 15
Da pijemo bugarskoga vina,
Da ljubimo bugarsku đevojku."
No što reče Kraljeviću Marko:
„O lud li si, moj brate Andrija,
Što ne veliš, moj brate Andrija 20
Da naljeze beže Podunavče,
Koji nam je pogubio baba,
Našeg baba Vukašina kralja,
Kada smo se brate pridesili
U Krčmaru danas u planini, 25
Da našega baba osvetimo,
Našeg baba Vukašina kralja."
No što reče Kraljević Andrija:
„O Moj brate Kraljeviću Marko,
Da naljeze beže Podunavče, 30
Beg s oružjem, a ja bez oružja,
Ja bih bega uhvatio živa
I tebe ga pod jelu doveo.“
Vjetra nema, dok planina jeknu,
Dok stadoše rti prolijetat’, 35
Dok evo ti bega Podunavca,
Na gavranu konju od megdana,
A za njime trideset Turaka;
Beže nosi sićanu tamburu,
Sitno kuca, jasno popijeva, 40
Priipijeva oba Kraljevića:
„Đe ste kurve, oba Kraljevića,
Jeste li se danas pridesili,
U Krčmaru zelenoj planini,
Da vi rusu posiječem glavu." 45
A to sluša Marko i Andrija,
Pa svom bratu Marko govorio:
„O moj brate Kraljević Andrija,
Eno sade bega Podunavca,
Ajde sada brate i s oružjem, 50
Te ustavi bega Podunavca,
Dok opremim mojega šarina,
Biću brate tebe u pomoći.“
A da vidiš Kraljević Andrije,
Ni malo mu milo ne bijaše, 55
Jer mu druga biti ne mogaše,
Rđavu je riječ ispuštio,
Da će živa bega uhvatiti,
Pod oružjem Marku dovoditi,
Pa on ode begu Podunavcu. 60
Kak’ je begu blizu približao,
Boga mi se dobro prepanuo.
Kad sagleda bega Podunavca,
Koliko je Ture osililo,
Bijelijem zubom poškripuje, 65
Krvavijem okom prevaljuje.
A da vidiš Kraljević Andrije,
Tri puta se zemlji poklonio,
Poljubi ga u skut i u ruku.
Njega pljeska beže Podunavče: 70
„A aferim moja prava rajo,
Neka kurve Kraljevića Marka,
Nako mu se i babo kočaše,
Pa sam njemu pogubio glavu
I njemu ću pogubiti glavu.“ 75
No to sluša Kraljeviću Marko.
Koliko se Marko naljutio,
Svaka dlaka njemu dupke stala,
A iz dlake voda udarila,
Pa dopade do konja šarina, 80
A privuče perna buzdovana,
Pa ga eto pravo niz Krčmara,
Pravo ide begu Podunavcu.
A da vidiš kiletine Marka,
Kad je begu bio približio, 85
Kad je njega beže sagledao,
Boga mi se beže prepanuo.
No se beže drži na junaštvu,
Za britku se sablju dovatio,
A na đizdin pokupi đogina, 90
Pa na Marka juriš učinio,
Da mu rusu posiječe glavu.
A da vidiš Kraljevića Marka,
Zubom škrinu, dok mu sablja sinu,
Pa udari bega Podunavca. 95
Koliko ga lako udario,
Na dvije ga pole prekinuo,
Pa u Turke juriš učinio,
Te posječe trideset Turaka.
Kad posječe trideset Turaka, 100
Pa Andriji Marko govorio:
„Bog t’ ubio, moj brate Andrija,
Što poljubi našega krvnika,
Koji nam je pogubio baba,
Našeg baba Vukašina kralja! 105
Nos’ te vrazi kud je tebe drago,
Više sa mnom drugovati nećeš.“
Naljuti se Kraljević Andrija,
Pa uteče strmo niz Krčmara,
Pravo ode Krčmarici Mari. 110
Kad kod Mare trideset Turaka,
Pa Andrija uđe među Turke,
Te njegovu glavu pogubiše,
Izbaciše glavu na dolinu.
A da vidiš Kraljevića Marka, 115
Čekao ga tri bijela dana,
Pa u sebe Marko govorio:
„Hvala Bogu, hvala jedinome,
Ja ne imam nikog’ no Andriju
I Andriju oćerah bestrva, 120
Da ga neđe posijeku Turci.“
Pa od zemlje na noge skočio,
A posjede svojega šarina.
Eto Marka pravo niz Krčmara,
Pravo ide Krčmarici Mari, 125
Pred meanu doćera šarina,
Dok ugleda od Andrije glavu.
Čim je viđe tijem je poznade.
Pa da vidiš Kraljevića Marka,
U meani trideset Turaka,
Oni piju crveniku vino, 130
On osjede od konja šarina,
Usturi mu uzdu na jabuku,
Pa šarinu poslovački viče:
„Moj šarine, moje dobro drago,
Ti se ne daj nikome vatati, 135
Dok ne dođe Kraljeviću Marko.“
A da vidiš Kraljevića Marka,
Eto Marka u pjanu meanu.
U meanu zatekao Turke,
Pa povadi sablju od pojasa, 140
Te posječe trideset Turaka.
Kada Marko posjekao Turke,
A i Maru malo ošinuo:
„Dig se kurvo, krčmarice Maro,
Da kopamo mog’ brata Andriju." 145
Odmah Mara na noge skočila,
Ukopaše Kraljević Andriju.
Kad su oni njega ukopali,
A da vidiš Kraljevića Marka,
Tridest turskih glava iznosio, 150
Te Andrina groba okitio,
Neka vidi groba Andrinoga,
Kako ga je osvetio Marko.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
