Kraljević Marko i Ruško Arap-aga
Uranio Kraljeviću Marko
U Prilipu na bijeloj kuli
Na šiljtetu noge prekrstio
A sluga mu čibuk pripalio
I šećerli kavu dohranio; 5
Ponajprije rakiju popio,
Dok je Marko ćeif napravio
Pak ovako slugi govorio:
„Milutine, moja prava slugo
„Ti otidi u podrum Šarinu 10
„Opremi mi debela Šarina
„Pritegni mu na toke kolane
„Dok ja svoje prihvatim oružje;
„Valja meni danas putovati
„U Kaldaka visoku planinu, 15
„Da ja lovim lova po planini
„Ev' imade po godine dana
„Ja nijesam pošo na planinu
„Ni izveo rte ni ogare,
„Nit puštao sive sokolove, 20
„Da uhvate ribu u jezeru.
„Na Kaldaku zeleno jezero,
„U njemu je riba šestokrila;
„Kadgod dođem na Kaldak planinu,
„Do jezera do vode studene, 25
„A ja pustim sive sokolove,
„Sokolovi ribe nahvataju,
„Pak ja jedem cio mjesec dana;
„A kad pustim rte kroz planinu,
„Nahvataju srne i košute, 30
„Te imadem izobila mesa,
„Što je ljepše od ovnujskog mesa.“
A kad začu sluga Milutine,
Od zemljice na noge skočio,
Pak odletje konju u podrume, 35
Šarina mu timar učinio,
Zauzda ga uzdom pozlaćenom,
Izvede ga na mermer avliju,
Poteže mu na toke kolane;
Kad Šarinu priteže kolane, 40
Šarin znade, pak se putu nada,
Nogom tuče, uz kulu pogleda,
Kad će mu se pomoliti Marko.
Dok evo ti Kraljevića Marka,
Niz bedricu sablju objesio, 45
Koliko je nisko objesio,
Sve mu sablja okovana zveči;
Marko šeće niz bijelu kulu,
Kako šeće, basamake kreće;
Dok on siđe do konja Šarina, 50
Za gotova zakrači Šarina,
Pak se Šarcu na srijedu baci.
Kad posjede na konja Šarina,
Stade mu se Šarac propinjati,
Sve mu Šarac poskakuje zečki, 55
A Kraljević pogleduje vučki;
A za Markom pristanula majka,
A Marko joj odgovore kaže:
„Zbogom ostaj, moja mila majko!“
„U dobar čas, moj milostan sinko! 60
„Zdravo bio, srećno putovao!
„Dušmani ti pod nogama bili,
„Ko Šarinu čavli pod pločama!“
Pa Kraljević Marko polazio,
Sobom vodi dva rta zelena, 65
Što čuvaju njegova Šarina,
I ponese dva siva sokola,
Sokolove meće na krioce;
Kakva su mu dva sokola siva,
U njihe su krila pozlaćena, 70
Savili se Marku na krioce.
Kad je Marko polje pregazio,
Prihvati se gore i planine,
On pregazi četiri planine,
Dok iziđe na Kaldak planinu; 75
Kad iziđe na Kaldak planinu,
Na planini razjaha Šarina,
Pak razape svilena čadora,
Sjede piti crveniku vino.
Vino pio tri bijela dana, 80
Dok se Marko malo odmorio
I rujna se vinca napojio;
Kad četvrto jutro osvanulo,
Osvanulo i sunce granulo,
Onda Marko na noge skočio, 85
Pak debela uzjaha Šarina,
Otjera ga kroz Kaldak planinu,
Dok dotjera do vode jezera;
Kad dotjera do vode jezera,
Kod jezera razjaha Šarina, 90
Pak razape svilena čadora,
Sjede piti crveniku vino.
Tu je bio nedjeljicu dana,
Lov lovio kod vode jezera,
Lov lrvio za nedjelju dana, 95
Nalovio lova svakojaka
I nahvato ribe iz jezera;
Kad deveto jutro osvanulo,
Poranio Kraljeviću Marko,
Te s' umio i Bogu molio, 100
I Šarina timar učinio,
I za puta konja opremio,
Pak on sjede pod čadora svoga,
Te se hladna napojio vinca
Kad se Marko napojio vinca, 105
Pjana Marka sanak prevario,
Pak on zaspa kano janje mlado.
Dok udari jeka niz planinu,
Vrag nanese Ruška Aran-agu
I sa njime do trista Arapa, 110
Na mrkijeh trista bedevija,
Pravo idu vodi i jezeru
Kad vidješe Markova čador
Poletješe Markovu čadoru;
Opazi ih Šarac od mejdana, 115
Stade cika Markova Šarina,
Ne bi l' Šarac probudno Marka,-
Marko spava, ni habera nema.
U to doba Ruško Aran-aga.
Pritiskoše Kraljevića Marka, 120
Pritiskoše, pa ga savezaše.
Svezaše mu ruke do lakata,
Op lakata taman do nokata,
Iz nokata crna ljeva krvca;
Arap Marka nogom udario: 125
„Ustaj gore, Kraljeviću Marko!
„3nadeš Marko, crni kaurine,
„Gdje si dosta jada napravio,
„Junačkijeh glava isekao,
„Junačkijeh majka ucv'jelio, 130
„Više nikog ucvijelit' nećeš,
„Ti si baba pogubio moga
„Na granici kod Kara-Bogdanske,
„Pak si brata pogubio moga
„U Solunu gradu bijelome 135
„Na kapiji kamenoj ćupriji;
„Drugog si mi brata pogubio
„U bijelu Mljetku kamenome
„Trećeg si mi brata pogubi
„Ukraj Save, ukraj vode hladne, 140
„Četvrtog mi brata pogubio,
„Pogubio u Kara-Bogdanskoj;
„Petog si mi brata pogubio
„Na obali ukraj Dubrovnika;
„Šestog si mi brata pogubio 145
„U Stambolu gradu bijelome,
„Brata moga Durmiš Arapina, —
„Danas će te sedmi pogubiti.
„Znaš li, Marko, jedan kopilane,
„Da si više napravio jada, 150
„Neg što imaš u perčinu dlaka?
„A danas ti suđen danak dođe,
„Gd]e će tebe junak pogubiti,
„Pogubiti Ruško Arapine,
„Koga danas na daleko nema.“ 155
A Marko mu sjede besjediti:
„Moli Boga, crni Arapine,
„Gdje si mene ljuto prevario,
„U sanku mi ruke savezao,
„Vidio bih i tvoje junaštvo." 160
A veli mu Ruško Arapine:
„Ja kurviću, Marko Kraljeviću!
„Jesi l’ baba pogubio moga,
„I mojijeh šest rođenih brata?“
A Marko se na to nasmijao: 165
„Be, ne luduj, crni Arapine!
„Ja nijesam samo pogubio,
„Pogubio šest tvojijeh brata:
„Veće sam ja, more, pogubio
„Devedeset i osam Arapa, 170
„Sve Arape sa tri glave crne,
„A drugijem ni esapa nema;
„Još se jesam Bogu zamolio,
„Dva troglava ne bi l’ pogubio,
„Da namirim stotinu troglava; 175
„Čini mi se da ću namiriti,
„Na stotinu još kog nabrojiti.“
A veli mu aga Arap-aga:
„Kopilane, Kraljeviću Marko!
„Šgo si dosad mnogo po^ubio, 180
„Neka bude sve na tvoju dušu,
„A odsele što pogubiš, Marko,
„Nek bude sve na moju dušu!
„Neka znadeš, crni kaurine,
„Kada tvoju posiječem glavu, 185
„Odneću ti glavu na tromeđu,
„Na tromeđu srpsku i arapsku,
„Na granicu tursku i kaursku,
„Ondje ću ti objesiti glavu,
„Nek’ se znade, ko te pogubio, 190
„Nek’ se vidi, šta si zadobio
„Na mejdanu s agom Arap-agom!“
Pak da vidiš silna Arapina,
U njega su do tri glave crne,
Sjede Marku na prsi junačke, 195
Pak dohvati jednu mješku vina,
A doziva Nuka Arapina:
„Zdrav si, brate, Nuko Arapine!
„Da zdravicu vlašku napijemo
„I da mješku vina popijemo 200
„Na mješini Kraljevića Marka.“
Grohotom se Marko nasmijao,
Te ovako njemu govorio:
„Kopilane, crni Arapine,
„Ni tu slave ni junaštva nema! 205
„Al’ tako mi Boga velikoga,
„Čini mi se pogubit’ me nećeš;
„Ja sam većih jada dopadao,
„U tamnice, u junačke ruke,
„Pa mi opet život ostanuo!“ 210
Kad to začu crni Arapine,
Koliko se silan dogodio,
Od sile se grotom nasmijao,
Pa ovako Marku govorio:
„A vjere mi, crni kaurine, 215
„Gdje si zapo, tu si i propao,
„Nikada se izbaviti nećeš!
„Da je tvoje sedam kraljevina,
„Nek’ su moje, da ih meni dadeš,
„Ne bih tebi život ostavio! 220
„Pa da imaš sedam kula blaga,
„Da ih meni sve pokloniš, Marko,
„Ne bih tebi život ostavio!“
A Marko mu sjede besjediti:
„A, vjere mi, crni Arapine, 225
„Ti sad radi što je tebi drago;
„Danas ti je dopanuo Marko,
„Eto sablje, evo moje glave;
„Kad je mene porodila majka,
„Za jedne me smrti odgojila, 230
„A druga me dočekati neđe.“
A kad vidje crni Arapine,
Gdje je Marko srca junačkoga,
Gdje mu nije žao poginuti,
Arapski je društvu besjedio: 235
„Djeco moja, do trista Arapa,
„Nećete li Marka prevariti,
„Nećete l’ ga kako poturčiti?“
Arapi mu vele lakrdiju:
„Gospodare, aga Arap-aga, 240
„Eto sablje, eto vlaške glave,
„Pa ti radi, kako tebi drago;
„Ako li ćeš naske poslušati,
„Kaurina ti ćeš pogubiti,
„Jer se Vlašče poturčiti neće, 245
„Dok je njemu na ramenu glave;
„Ako bi se Marko poturčio,
„Svi mi znamo, da bi junak bio!“
A veli im aga Arap-aga:
„Djeco moja, lude ti ste glave! 250
„Nikako ga poturčiti neću,
„Da ostane, da nam junak bude,
„Ni da jaše debela Šarina,
„Ni da jaše, ni da sablju paše;
„Već ja hoću Vlaše prevariti, 255
„Prevariti, Vlaše poturčiti
„Kad poturčim, da ga posiječem!“
Mislijaše troglav Arapine,
Što arapski s njima govoraše,
Da to Marko znati ne mogaše, 260
Al’ to Marke znade i poznaje,
Jer on znade sve sedam jezika;
Kad je Marko riječ razumio,
Misli Marko, što će i kako će,
Što će sada od života svoga? 265
Dok mu Arap stade besjediti:
„Kaurine KraljeviKu Marko!
„Ako ćeš se, more, poturčiti,
„Ja ću tebi život pokloniti,
„Pa ćeš sa mnom četu četovati 270
„I kaurske osijecat’ glave!“
A kad začu Kraljeviću Marko,
On Arapu 'vako odgovara:
„Ču li mene, troglav Arapine!
„Ako ćeš mi život pokloniti, 275
„Ja ću ti se danas poturčiti.“
To je Arap jedva dočekao,
Pak na mlađe saklet učinio:
„Povedite Markova Šarina,
„Navalite Marka na Šarina, 280
„Da vodimo u zemlju Arapsku,
„U džamiji da ga poturčimo."
Kad to začu Kraljeviću Marko,
Ovako je njemu govorio:
„A, vjere mi, aga Arap-aga! 285
„Ne vodi me u zemlju Arapsku,
„Nit’ me vodi u vašu džamiju,
„Ne sastavljaj softe ni vajize,
„Ti me ovdje moreš poturčiti,
„Kod jezera kod vode studene; 290
„Kad sam brata pogubio tvoga
„U Stambolu gradu bijelome,
„Sablja mi se krvce napojila,
„Nijesam je krvi oprostio,
„Dok nijesam na Kaldak izišo, 295
„Na Kaldaku kod vode studene,
„Ondje sam ja sablju oprostio,
„Krvcu sapro u vodu jezero;
„Gdje sam krvce sablju oprostio,
„Tu se danas mogu poturčiti, 300
„Ondje ću se vama pokloniti;
„Već mi, ago, ruke oprostite,
„Oprostite i noge i ruke,
„Da umijem i noge i ruke;
„Ja umijem vaše turkovanje, 305
„Turkovati i turski klanjati!
„Prostrite mi kožu srnetinu,
„A na kožu sablju poturite,
„Na sablji ću tobe učiniti,
„Da je više neću pripasati, 310
„Niti čijom krvcom napojiti,
„Daću vama sablju i Šarina!“
Sve to sluša troglav Arapine,
Sve slušaše, što Marko zboraše,
Al’ drukčije Arap promišljaše, 315
Te ovako društvu govoraše:
„Vi njegove ruke oprostige,
„Oprostite i noge i ruke,
„Ovdje ćemo njega poturčiti,
„Kod jezera kod vode studene, 320
„Nek’ se klanja i nek’ se poklanja,
„Pak ćemo ga onda pogubiti!“
Hesapljaše, Marko ne znađaše,
Što arapski Arap govoraše,
Al’ to Marko znade i poznaje. 325
Pak Markove ruke oprostiše,
Oprostiše i noge i ruke;
Kad se Marko ruku dobavio,
Odvedoše Marka do jezera,
Donesoše kožu srnetinu, 330
A po koži sablju okovanu,
Da učini na njoj kletvu Marko,
Da je nikad pripasati neće.
Kad je Marko vodi dolazio,
Sjede Marko umivati ruke, 335
Poprijeko pogledat’ na Turke,
Sjede Marko noge umivati,
Britku sablju primicat’ pod noge.
Dok on priđe sablji i kožici;
Kad on dođe sablji i kožici, 340
Do zemlje se jednom poklonio,
Dok je sablju rukom prihvatio;
Kad je sablju rukom prihvatio,
Zubom škrinu, dok mu sablja sinu;
Kad mu sablja iz sargije sijnu, 345
Vilen Marko, pak se pomamio,
Ne bi njega savladale vile,
Ja kamo li arapske kobile,
I Arapi što jašu kobile.
Dok on dođe do konja Šarina, 350
Sedanaest odsieče glava,
Kad se Šarcu na na srijedu baci,
Onda svoga rasrdi Šarina,
Marko silan, a Šarac pomaman,
U Arape juriš učinio, 355
Svi Arapi konje posjedoše,
Dženjak bio čerek od sahata,
Dok on trista posiječe glava
I uhvati troglav Arapina,
Pak mu sveza i noge i ruke 360
Na Kaldaku kod vode jezera,
Od lakata taman do nokata,
Iz nokata crna ljeva krvca,
Pa ga svali u zelenu travu,
Dovuče ga do vode jezera, 365
A poteže perna puzdovana,
Udari ga sedamnaest puta
Nasatice među lopatice,
Dok Arapu muke dodijaše,
Iz nogu mu voda propanula, 370
A na grlo krvca udarila!
Onda Marko topuz oturio,
A za mješku rukom prihvatio,
Pak donese do Arapa vino,
Pod grlo mu nogu namjestio, 375
Pak mu stade nazdravljati Marko:
„Zdrav, Arape, kurvino kopile!
„Da pijemo, da se napijemo,
„Da ti vratim šalu za sramotu;
„Kad si mene juče savezao, 380
„Na meni si zdravice zdravio,
„Ti na meni, pak i ja na tebi;
„A što si me stio poturčiti
„I u vašu džamiju voditi,
„Sastaviti hodže i vajize, 385
„Ja ću tebe danas pokrstiti
„Na Kaldaku kod vode jezera;
„Na vodi ćeš avdes uzimati,
„A u vodi vijek vjekovati;
„Jezero ti velika džamija, 390
„A omara visoka munara,
„Sablja moja mula i kadija,
„Nek’ te turči, neka te nauči;
„A topuz je aga i spahija,
„Nek' ti rebra u prašinu stuče, 395
„Nek' te pravo u džeenem svuče!
Kad to reče, sablju prihvatio,
Zubom škrinu, dok mu sablja sinu,
Pak mu sve tri odsiječe glave,
Pak Arapa u jezero baci, 400
A posadi glave na omare,
Nek’ ih kljuju gavranovi crni,
Neka vade oči Arapove.
Otalen se Marko povratio,
Pak on ode do vode jezera, 405
Te sapira krvcu Arapovu,
Umi svoje i noge i ruke,
Pak on sjede pod zelenu jelu.
Tu se malo odmorio Marko
I rujna se vinca napojio, 410
Pak od zemlje na noge skočio,
Pak debela posjede Šarina,
Ode pravo do Prilipa grada.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
