Kraljević Andrija i Aga od Strahora

* * *


Kraljević Andrija i Aga od Strahora

(Iznad Čačka)

Vino piju dva brata rođena,
Na Kosovu polju širokome,
U Prilipu bijelome gradu:
Jedno jeste Kraljeviću Marko,
A drugo je Kraljević Andrija. 5
Kad se rujnog napojiše vina,
Onda reče Kraljeviću Marko:
„O moj brate Kraljević Andrija!
„Što se brate nehte oženiti?
„Za mladosti i lepote svoje, 10
„Vrsnici se tvoji iženiše,
„I vrsnice tvoje razudaše,
„I suviše porod izrodiše."
Veli njemu Kraljević Andrija!
„O moj brate Kraljeviću Marko! 15
„Ja se jesam Bogu zarekao.
„Da se brate oženiti neću,
„Nit' Srpkinjom nit' belom Latinkom
„Već ja hoću Turkinjom devojkom,
„Iz Strahora Lucijom devojkom, 20
„Milom ćerkom Age strahorskoga.“
Pa otide u donje podrume,
Te utoči crvenoga vina,
Unjeg' meće svakojako bilje,
Po najviše bilje od spavanja, 25
Pa odnese na bijelu kulu,
Te posluži Kraljevića Marka,
Uze Marko te se napi vina,
Pa on leže strmo bezuzglavlja,
Kad to viđe Kraljević Andrija 30
Toje njemu vrlo milo bilo,
Pa on hode u donje podrume,
Te opremi debeloga dora
I njemu se na ramena baci.
Pa on hode u Strahora grada 35
Beloj kuli Age strahorskoga.
Kada dođe u Strahora grada
On uiđe u mermer avliju,
Svome doru usturi dizgine,
Pa on hode na bijelu kulu, 40
U odaju Luciji devojci.
Kad ga viđe Lucija devojka,
Ona skoči sa svilen dušeka,
Pa se s Androm u lice poljubi
Pitaše se za mir i za zdravlje, 45
Pa govori Lucija devojka
„Gdi si Andro za toliko vreme.“
Veli njojzi Kraljević Andrija
Dušo moja Lucija devojko!
„Ja ću leći sanak boraviti, 50
„Pa kad prvi zapevaju petli
„Onda ćeš me probuditi dušo,
„Daja idem iz Strahora grada.“
Al' da vidiš Luciju devojku,
Prevari se ujede je guja, 55
Nju obori sanak u ložnicu.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Probudi se lijepa devojka,
Proli suze niz bijelo lice,
Te je Andri okvasila lice. 60
Probudi se Kraljević Andrija,
Pa on siđe u mermer avliju,
Dorinu se na ramena baci,
Pa govori Luciji devojci:
„S' Bogom ostaj Lucija devojko! 65
„Pa ti gledaj gdi ću poginuti.“
Odatle je Andro polazio,
Kad je bio na prvu kapiju,
Tu bijahu dvanajest šiljboka,
Svijeh dvanest razterao Andre. 70
Kad je bio na drugu kapiju,
Tu bijahu dvadest i četiri
I tudaje zdravo prolazio:
Kad je bio u polje široko
Tu bijaše silovita vojska, 75
Kad Andriju Turci opaziše,
Opaziše pa ga uhvatiše,
Bele njemu savezaše ruke,
Odvedoše u Strahora grada,
Baciše ga na dno u tamnicu. 80
Bože mili čuda velikoga!
Svud' li Marko ima prijatelja,
I tu mu se prijatelja nađe,
Po imenu Dervišina Mujo.
On opremi andrinoga dora, 85
Pa se njemu na ramena baci,
Hode pravo bijelom Prilipu.
Beloj kuli Kraljevića Marka.
Kad ga viđe Kraljeviću Marko,
Ruke šire u lice se ljube, 90
Pitaju se za mir i za zdravlje,
Pa hodošle na bijelu kulu,
Za gotovu sofru posjedoše,
I počeše hladno piti vino.
Tada reče Dervišina Mujo: 95
„Pobratime Kraljeviću Marko!
„Nisam došo da pijemo vino,
„Već sam dopo da ti kažem pobro!
„Tvoga brata zarobiše Turci,
„Zarobi ga Aga od Strahora, 100
„Baci njega na dno u tamnicu,
„I sutra će njega obesiti;
„Nego hajde pobratime Marko,
„Te izbavi brata rođenoga.“
Kad to začu Kraljeviću Marko! 105
On opremi debeloga šarca,
Pa se njemu na ramena baci,
Pa hodoše ka Strahoru gradu.
Kad su bili polju strahorskome,
Tada reče Dervišina Mujo, 110
„Pobratime od Prilipa Marko!
„Ti ostani u polju širokom,
„A ja odoh da ostavim dora,
„Da se nebi osetili Turci.“
Kad u jutru jutro osvanulo, 115
Dok eto ti Age od Strahora,
I sa njime trideset Turaka,
Vode Turci Andru da obese.
Kad dođoše u polje široko.
Veli njima Kraljeviću Marko: 120
„Čujete l' me trideset Turaka!
„Prodajte mi roba svezanoga,
„Da ću vama tri tovara blaga.“
Govori mu Aga od Strahina,
„Hajd' odatle gola Dervišino! 125
„I tebe ću sada obesiti.“
Kad to začu Kraljeviću Marko.
Skoči Marko od zemlje na noge,
Šarinu se na ramena baci,
Pa potrže sablju dimiskiju, 130
Te pogubi trideset Turaka,
I uhvati Agu od Strahora,
Obesi ga u polju širokom,
Pa on pušti svoga brata Andru,
C' njime hode u Strahora grada, 135
Te Aginu poharaše kulu,
I uzeše Luciju devojku,
Pa hodoše bijelom Prilipu.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pesme (junačke), skupio ih i na svet izdao Milan Đ. Stanić, Čast I, u Beogradu, Štamparija Nikole Stefanovića, 1870, str. 85-90, № 12