Kralevičъ Marko i Dukadinče
Se ženalo dete Dukadinče,
Se ženalo ludo i malo-vo.
Bog da ubijet Marka Kralevića!
Mnogu li mi Marko kaskakdisa,
Da ne izlezet pojunak od nego. 5
Mi otide Marko Kraleviće.
"Ne l’ izlezi, dete Dukadinče!
"Da s' fatime verni pobratimi".
Se izloga dete Dukadinče,
Se fatije verni pobratimi, 10
Se jafnaje nifni ) brzi konji
I zedoje zeleni barjacn,
Ostri sabi, teški bozdogani,
Kinisaje tije da mi odit,
Da mi odit iz ramki polinja. 15
Mi kinisa dete Dukadinče,
Mi kinisa i mi izgovori:
"Aj tn tebe moji pobratime!
"Ti kinisaj napred da mi odiš,
"Da ja sum si dete adžamija." 20
Izgovori Marko Kraleviće;
"Čest ti ima, ti napred da odiš."
Mi kinisa dete Dukadinče,
Mi kinisa napred da mi odit.
Mi odeje ne ramni polinja, 25
Da igrajet svoji brza konja.
Mi igraje i mi se zapreje:
Bog da ubijet Marka Kralevića!
Mi istrigna svoja ostra sabja,
Go preseče dete Dukadinče, 30
Go preseče v tenka polovina.
Izgovori dete Dukadinče:
Aj ti tebe moji pobratime!
"Kak' da li me srce nagrizuvat.
Izgovori Marko Kraleviće: 35
"Aj ti tebe, moji pobratimče
"Koga mene srce mi zboluvat,
"Si bacuva desna uzengija.
"Na čas mene srce preboli me."
Se navede dete Dukadinče, 40
Da bacuvat desna uzenjgia,
Ot mi padna vo treva zelena.
A nevesta golem son sonila:
"Aj, ti tebe, moji mili vujko!
"Vo dvor imaf drvo nišanlija, 45
"Na son ftasa jedna motna reka,
"Go udavi drvo nišanlija".
"Bog da ubijet Mzrka Kralevićaa!
"Mi go zede moja gospodina,
"Teja mi je mnogu nišanlija, 50
Đe zagubi moja gospodina."
Doletaje dva vrana gavrana:
"Aj ti tebe, ubava nevesto!
"Mi zagina Sekula detence,
"Go zagubi Marko Kraleviće, 55
"Glava padna vo zelena treva."
Ot mi pisna ubava nevesta:
"Aj ti tebe, moji gospodine!
"Gospodine mnogu nišanlija!
"Bog da ubijet Marka Kralevića! 60
"Bog da ubijet kurvino kopile.
"So obloga, teja go izloga."
