[Ko se ono brdom šeće]
Ko se ono brdom šeće,
Nije l' kogod roda moga,
Da poručim majci svojoj,
Da mi seje moje ne da, —
Da je ne da u samoći. 5
Nek je daje k’o i mene:
U d'jevere neženjene,
U zaove — neprošene.
Kad ja hoću u rod poći:
Jedan djever konja sedla, 10
Drugi djever konja uzda,
Zaovice biser nižu,
A svekrva torbu sprema.
Babo sjedi, pa besjedi:
»Snao moja, žarko sunce! 15
Kad ti uđeš u goricu,
Zavij lice u ridicu;[1]
Kad izidješ iz gorice,
Izvij lice iz ridice,
Ko te sretne, neka reče: 20
»Čije ono žarko sunce?
Blago dvoru, u kome je,
I junaku za kime je«.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
