Ko se ono brdom šeće

* * *


Ko se ono brdom šeće

Ko se ono brdom šeće?
Nije l' kogod roda moga,
da poručim majci svojoj
da mi seje moje ne da,
da je ne da u samoću;
nek je daje ko i mene:
u đevere neženjene,
u zaove neprošene;
kad ja hoću u rod poći,
jedan đever konja sedla,
drugi đever konja uzda,
zaovice biser nižu,
a svekrva torbu sprema.
Babo sjedi pa besjedi:
"Snao moja, žarko sunce,
kad ti uđeš u goricu,
zavij lice u ridicu[1];
kad iziđeš iz gorice,
izvij lice iz ridice;
ko te sretne, neka reče:
'Čije ono žarko sunce?
Blago dvoru u kome je
i junaku za kime je'"

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

  1. Ridica - šal

Izvor

  • Zlatna pjena od mora, Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, priredio Zdravko Krstanović, Rad, Beograd, 1990.
  • Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 27.