* * *
Ko isprosi, neka doma nosi
Telal viče po čaršiji gradu:
„Kogođ prosi, neka doma nosi,
„Nek se fali po mehanu gradu:
„Imam dragu ne mnogo daleko,
„Ja je ljubim, kadgođ mi je drago.“ 5
To začula cura na pendžeru,
Pa ovaku riječ progovara:
„Crna mi ga zemlja poljubila!
„Čemu laže? što pravo ne kaže?
„Ljubio me, i obljubio me, 10
„Prevari me, udrila ga munja!
„Jer mi reče: vjenčaću te, dušo!
„Pa on drugu privjenčao za se.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 210.
